Kultura Maja, indijanskih naroda nastanjenih na području Meksika, Gvatemale, Hondurasa i Belizea, bila je uistinu impresivna. Bili su vrhunski matematičari, astronomi i graditelji. Jedini u Srednjoj Americi koristili su pismo. Zgrade od vapnenca ukrašene skulpturama te monumentalne stepeničaste piramide nekoć su činile krajobraz majanskih gradova. Kad su na to područje u 16. stoljeću stigli španjolski konkvistadori, shvatili su da je ono što su htjeli osvojiti već prije njih osvojila džungla. Naime, već sredinom devetog stoljeća počinje strmoglavi pad nekad najmoćnije civilizacije svijeta. Mnogo je teorija o nestanku Maja, no ona najuvjerljivija povezuje ga s dugim razdobljem suše, koje je započelo upravo u devetom stoljeću. Naime, poluorok Yucatán, na kojem su izgrađeni najveći majanski gradovi, vapnenačko je područje gdje su rijeke i jezera prava rijetkost. Gradovi su zbog toga podizani oko ponora, u kojima se skupljala voda. Čini se da je upravo suša u 9. stoljeću dovela do propasti brojnih gradova, a one na sjeveru, koji su opstali, u 11. stoljeću je po svoj prilici dokrajčila nova suša, nakon koje više nije bilo oporavka.
Piše: Lucija Kapural
