Indijanski narod koji je pomicao granice: Muškarci su tkali, a žene nasljeđivale imovinu!

Anasazi, pripadnici pretkolumbovske civilizacije koji su obitavali u škrtim, polupustinjskim dijelovima Sjeverne Amerike, bili su tehnološki neobjašnjivo napredni: izgradili su tisućama kilometara dugu mrežu kanala za navodnjavanje, velebne brane, cestovnu mrežu za prijevoz dobara i, dakako, impresivna puebla (komplekse od opeke sušene na suncu, od kojih je svaki imao preko dvije stotine prostorija), a uz to su bili prvi astronomi na kontinentu. O njihovim graditeljskim pothvatima već smo pisali, no treba napomenuti da su i po pitanju društvenog uređenja bili iznimno progresivni. U njihovom društvu nije bilo većih socijalnih razlika – svi su živjeli u sličnim stanovima, nosili sličnu odjeću i jeli sličnu hranu. Društveni i vjerski položaj stjecao se na osnovi sposobnosti, kao nagrada za unapređivanje zajednice, što je uistinu jedinstven slučaj u starome svijetu. Anasazi su živjeli u matrijarhatu: žene su bile te koje su posjedovale i nasljeđivale materijalna dobra. Nakon ženidbe, muškarac je morao napustiti majčinu kuću te se preseliti kod žene. Nadalje, djeca su dobivala majčino obiteljsko ime. To, međutim, ne znači da su muškarci bili drugotni. Imali su prevlast u vjerskim poslovima: primjerice, u tzv. kive, tajanstvene podzemne prostorije u kojima su održavani rituali, pripadnice ljepšeg spola nisu smjele ući. U kivama su bili smješteni tkalački stanovi – tkanje je, naime, bilo još jedan muški privilegij. Unatoč kulturološkim dosezima, ovi ljudi prilično su teško živjeli. Arheološki nalazi pokazali su da je čak trećina djece umirala prije pete godine, a prosječan životni vijek iznosio je tek četrdeset godina. Zbog čega su tako rano odlazili na “vječna lovišta”? Objašnjenje ove pojave u prvom se redu krije u tegobnom radu. Žene su provodile dane za mlinskim kamenom, mrveći kukuruz, obrađujući vrtove i izrađujući keramiku nevjerojatne ljepote, dok su zdravlje muškaraca narušavali teški građevinski i poljodjelski radovi. Ni stambeni uvjeti nisu bili zalog dugovječnosti: zbog života u spiljskim pueblima, gotovo svi starci bolovali su od reume!

Piše: Lucija Kapural

Komentari