Iliri su nazvani po – zmijama!

Pradomovina Ilira po svoj je prilici bila na prostoru Lužice, u današnjoj Njemačkoj. Iz nerasvijetljenih razloga, taj ratnički narod koncem brončanog doba krenuo je u seobu prema srednjoj i istočnoj Europi, potiskujući pred sobom starosjedioce, a većina osvajača zaputila se na Balkan, naselivši golemo područje od istočnih Alpa do Dunava te Jadranskog i Jonskog mora. Miješanjem došljaka sa starosjediocima, nastajala su brojna ilirska plemena. Neka su se počela baviti ratarstvom i stočarstvom, dok su druga – poput Japoda i Liburna – zagospodarila Jadranom, ploveći kao trgovci ali i gusari (po potonjima je nazvan tip ratnog broda lagane konstrukcije i velike okretnosti, liburna!). Zahvaljujući arheološkim dokazima, o Ilirima mnogo toga znamo. Tvorci kulture “žarnih polja” i situlske umjetnosti, nazvane po fascinantno lijepim brončanim posudama (situlama), živjeli su u patrijarhalnim zajednicama, ratujući s Grcima, Makedoncima i Rimljanima. Postoje, međutim, i brojne zagonetke vezane za Ilire. Premda okruženi narodima bogate kulture, nisu stvorili svoje pismo, pa ne postoji niti jedan natpis na ilirskom jeziku. Unatoč toj činjenici, znanstvenici su uspjeli dokučiti da naziv “Ilir” u izvorniku znači – zmija! Ovi gmazovi su, naime, imali istaknuto mjesto u ilirskoj mitologiji: smatrali su ih simbolom plodnosti i inkarnacijom boga sunca. Spominje ih i grčki mit, koji kao osnivača Ilirije imenuje feničkog kraljevića Kadma. Priča ide ovako: nakon što je Zeus oteo njegovu sestru Europu, Kadmo se zakleo da će je spasiti. Nakon duge i uzaludne potrage je, međutim, odustao te se nastanio u Grčkoj, gdje je osnovao grad Tebu i oženio voljenu Harmoniju. Ali, avaj, bogovi su mladi par kaznili tragičnim smrtima većine djece. Satrti strahotama, uputili su se u Ilirik – prostor današnje Hrvatske. Divlja plemena koja su ondje boravila prihvatila su Kadma za kralja, a Harmonija mu je rodila sina, kraljevića Ilirija, po kojem je kasnije čitava zemlja dobila ime. U starosti, preobrazili su se u zmije, koje je lokalni živalj štovao kao bogove!

Piše: Lucija Kapural

Komentari