Bolnički bunker u Gunzenhausenu u Bavarskoj izgrađen je u pripremi za nuklearni rat između dvaju blokova. S obzirom na to da bi bolnice bile uništene, trebao je poslužiti kao podzemna bolnica koja bi preživjela rat. Kapacitet mu je bio 400 ranjenika, a bio je jedan od 200 objekata koji su bili pripremljeni za posljedice nuklearnog rata po modelu tog postrojenja. Izgrađen je 1965., a nalazi se tri metra ispod površine. Zidovi su mu izgrađeni od cementa debelog 60 centimentara. Bio je opremljen vlastitim laboratorijem, trima kirurškim sobama, sterilizacijskim postrojenjem, pet operacijskih sala i odjelom za intenzivnu njegu. Osoblje mu je trebalo činiti 150 doktora i sestara te još 70 drugih zaposlenika (čistači, tehničari, administratori), a zajedno s punim kapacitetom ranjenika mogli su preživjeti sami do dva tjedna.
Bunker je službeno zatvoren 1996., a tada su njegovi rendgenski strojevi i dio laboratorijske opreme donirani Kubi i Kostariki. Nikad nije stavljen u funkciju (u nekoliko navrata poslužio je kao smještaj za izbjeglice), a mnogi su kritizirali mali broj izlaza, zahoda i dekontaminacijskih tuševa. Bunker je jedini koji i danas ima izvornu opremu i namještaj. Iako još nije službeno pretvoren u turističku atrakciju, njegovi vođeni obilasci sve su popularniji.
