Izmet kao dragocjen materijal u proučavanju arheologije

O važnosti proučavanja izmeta pisat ćemo danas na osnovu jednog lokaliteta Maya. U pitanju je važan lokalitet na kojem je proučavan utjecaj klimatskih promjena na populaciju Maya u Itzanu, smještenom u današnjoj Gvatemali. U pitanju je vrijedan arheološki lokalitet koji je velikim dijelom uništen u 80-im godinama 20. st., tijekom potrage za naftom eksploatatorskih kompanija poput Sonpetrola i drugih. Brutalno uništavanje kulturne baštine potaknulo je arheologe na djelovanje i spašavanje onoga što se spasiti uopće može. Arheolozi smatraju da je ovdje bilo jedno od najvažnijih političkih središta regije.

Kada je arheološka građa uništena

Na ovom je lokalitetu primijenjena nova tehnološka metoda ispitivanja količine stanola koja se temelji na mjerenju organskih molekula u izmetu ljudi i životinja, a koja je uzeta s dna obližnjeg jezera. Ova je metoda jasno pokazala da je broj stanovnika usko povezan s klimatskim prilikama. Sušna i vlažna razdoblja utjecala su negativno na brojnost populacije.  Do sada su se arheolozi oslanjali u procjeni broja stanovnika isključivo na arheološki materijal, no ova nova metoda pruža sasvim novi pristup u situacijama kada su arheološki nalazi izgubljeni ili uništeni. Područje na kojem su rađena istraživanja zbog svoje tropske klime nije pogodno za očuvanje tragova drevnog života, a devastacija rukovođena profitom samo je pogoršala postojeće loše stanje.

Ništa nije “zdravo za gotovo”

Istraživanje sugerira da se  stanovništvo unatoč padovima i skokovima  prilagođavalo ekološkim problemima, koji su proizlazili iz klimatskih mijena. Da sada budemo u duhu znanosti pa ćemo izmet preimenovati u fekalije i govoriti o fekalnim stanolima koji su se pokazali kao dragocjeni u proučavanju dinamike ljudske populacije i njene promjenjivosti koja uvelike ovisi o klimatskim mijenama, s tim da su dali i odgovore na pitanja trajanja konkretnog naselja neovisno o prisutnosti samih arheoloških nalaza, što će velikim dijelom promijeniti mnoge naše dosadašnje spoznaje koje smo prihvatili “zdravo za gotovo”.


Piše: Sonja Kirchhoffer

Komentari