Izmet kao dragocjen materijal u proučavanju arheologije

Fotografija: Elisandra Hernández (Heritage Daily).

O važnosti proučavanja izmeta pisat ćemo danas na osnovu jednog lokaliteta Maya. U pitanju je važan lokalitet na kojem je proučavan utjecaj klimatskih promjena na populaciju Maya u gradu Itzanu, smještenom u današnjoj Gvatemali. U pitanju je vrijedan arheološki lokalitet koji je velikim dijelom uništen u 80-im godinama 20. stoljeća, tijekom potrage za naftom eksploatatorskih kompanija poput Sonpetrola i drugih. Brutalno uništavanje kulturne baštine potaknulo je arheologe na djelovanje i spašavanje onoga što se spasiti može. Arheolozi smatraju da je ovdje bilo jedno od najvažnijih političkih središta regije.

Kada je arheološka građa uništena

Na ovom je lokalitetu primijenjena nova tehnološka metoda ispitivanja količine stanola koja se temelji na mjerenju organskih molekula u izmetu ljudi i životinja, a koja je uzeta s dna obližnjeg jezera. Ona je pokazala da je broj stanovnika usko povezan s klimatskim prilikama. Sušna i vrlo kišna razdoblja utjecala su negativno na brojnost populacije.  Do sada su se arheolozi oslanjali u procjeni broja stanovnika isključivo na arheološki materijal, no ova nova metoda pruža novi pristup u situacijama kada su arheološki nalazi izgubljeni ili uništeni. Područje na kojem su rađena istraživanja zbog svoje tropske klime nije pogodno za očuvanje tragova drevnog života, a devastacija rukovođena profitom samo je pogoršala postojeće loše stanje.

Ništa nije “zdravo za gotovo”

Fekalni stanoli su se pokazali kao dragocjeni u proučavanju dinamike ljudske populacije i njene promjenjivosti koja se mijenjala u skladu s klimatskim promjenama. Zahvaljujući ovim stanolima arheolozi su utvrdili da su ljudi na ovom lokalitetu bili prisutni nekoliko stoljeća nego su to tvrdili arheološki nalazi, kao i da su ga nastavili naseljavati nakon perioda kada se vjerovalo da je ovo područje napušteno. Ove nove metode poput korištenja fekalija uvelike će promijeniti mnoge naše dosadašnje arheološke spoznaje koje smo do sada prihvaćali “zdravo za gotovo”.


Piše: Sonja Kirchhoffer

Komentari