Genijalac iz prapovijesti: Stručnjaci tvrde da je boskopski čovjek imao IQ 150!

Kopajući odvodni kanal u Boskopu, gradiću u unutrašnjosti Južne Afrike, dvojica farmera su u jesen 1913. godine ugledala ljudsku lubanju. Primijetivši njen neobičan oblik, odnijeli su je u Port Elizabeth, direktoru muzeja Fredericku Fitzsimmonsu. Znanstvena zajednica Južne Afrike bila je tada malena i svi su međusobno poznavali, pa je lubanja dospjela u ruke jedina formalno školovanog geologa i paleontologa Sidneya H. Haughtona. Ovaj je o tom nalazu izvijestio na skupu Kraljevskog društva Južne Afrike. Stručnjak je kolegama objasnio da se radi o lubanji odraslog muškarca s istaknutim čeonim dijelom i golemim očnim dupljama, staroj preko deset tisuća godina. Čuvala je, dodao je, mozak za četvrtinu veći od onoga u moderna čovjeka, dok je lice s djetinje krupnim očima zauzimalo četvrtinu glave (kod nas čini tek trećinu). Sumnje da bi neobična lubanja mogla pripadati oboljeloj osobi kasnija su istraživanja odbacila. Čovjek iz Boskopa polako je padao u zaborav, da bi američki neuroznanstvenici Gary Lynch i Richard Granger 2008. objavili znanstveno djelo “Veliki mozak: Podrijetlo i budućnost čovjekove inteligencije”, u kojem su iznijeli rezultate analize neuroloških osobina ovoga izumrlog hominida. Ustvrdili su da je vlasnik lubanje pronađene u Južnoj Africi bio daleko inteligentniji od puno bolje istraženih vrsta neandertalca i Homo erectusa, ali i od modrenog čovjeka. Štoviše, procijenili su da je njegov IQ morao iznositi najmanje 150! Otisak mozga u lubanji i izraženi čeoni režanj, tvrde američki znanstvenici, dokaz su da je boskopid vješto povezivao i tumačio činjenice u mnogo usporednih logičkih nizova, zbog čega je mogao djelotvornije predviđati nego što to može moderan čovjek. Slikovito govoreći, super-inteligentno dijete bi se, u razredu s boskopskom djecom, doimalo poput onoga s poteškoćama u razvoju. Ako je ova ljudska vrsta bila toliko pametna, kako to da je izumrla? Možda i nije, tvrde novije studije – postoji mogućnost da su se boskopoidi zapravo stopili s lokalnim plemenima.

Piše: Lucija Kapural

Komentari