Tijekom davne prošlosti našeg planeta, dogodilo se pet većih valova izumiranja. Onaj s konca perma, koji je vrhunac imao prije otprilike 252 milijuna godina, bio je najgori. Čak devedeset šest posto morskih vrsta zauvijek je napustilo pozornicu povijesti, a ta sudbina zadesila je i sedamdeset posto kralježnjaka na kopnu. Proučavajući vulkansko kamenje – da budemo precizni, 500 kilograma uzoraka prikupljenih u Sibiru – međunarodni tim stručnjaka pronašao je nove dokaze o uzrocima te katastrofe. Pod vodstvom Lindy Elkins, profesorice geologije s Državnog sveučilišta Arizone, znanstvenici su zaključili kako su vulkanske erupcije odigrale presudnu ulogu u općem pomoru. Već otprije je poznato da je u to vrijeme Zemlju pogodilo globalno zagrijavanje, tijekom kojeg je temperatura u oceanima porasla za 40 Celzijevih stupnjeva. Što je uzrokovalo to zagrijavanje, ne zna se pouzdano, no znanstvenici su sada otkrili kako je najvjerojatnija pretpostavka da se radilo o masovnim vulkanskim erupcijama. Užarena magma, tvrdi Elkins, zapalila je vegetaciju i ležišta ugljena, a lančani požari tadašnji svijet su pretvorili u veliku buktinju. “U toj sibirskoj regiji, pronašli smo mnoštvo litica u potpunosti sazdanih od vulkanita što je, s geološkog stanovišta, uistinu fascinantno!”, ispričala je znanstvenica. Ona i kolege su, primijetivši neobične fragmente u takvim stijenama, otkrili tragove spaljenog drva, ugljena i još nekih organskih materijala. “Naša studija pokazala je da se magma probila i inkorporirala u ugljen”, objašnjava Elkins. Događaji s kraja perma, dodaje, imaju brojne paralele s onim što se danas događa našem planetu. Upozorenje stručnjakinje valjalo bi shvatiti ozbiljno: “Ako nas pojave poput kiselih kiša i ozonskih rupa ne navedu na akciju, budućnost bi nam mogla biti mračnija nego što smo ikad zamišljali!”
Piše: Lucija Kapural
