Na strmoj padini, visoko u planinama talijanskoga Nacionalnog parka Pollino, raste tihi gorostas: Heldreichova pinija, najstarije poznato stablo u Europi. Riječ je o “djedici” od 1230 godina koji, unatoč promjenama u okolišu koje je doživio kroz stoljeća – uključujući nekoliko sušnih razdoblja – i dalje postojano raste. “Italus”, kako mu znanstvenici tepaju, mogao bi se pokazati iznimno korisnim po pitanju predviđanja klimatskih promjena. “Proučavanjem stoljetnih stabala moći ćemo bolje predvidjeti budući utjecaj klimatskih promjena na ekosustave šuma”, uvjeren je Maxime Cailleret, djelatnik Švicarskog saveznog instituta za istraživanje šuma, snijega i krajobraza. Određivanje starosti ovog stabla nije bilo nimalo jednostavno. Naime, nedostajao je njegov središnji dio, koji je sadržavao najstariji prsten, pa puko brojanje godova nije bilo opcija. Srećom, korijen stabla je u puno boljem stanju, pa su znanstvenici uspjeli odrediti starost korištenjem revolucionarne nove metode, koja kombinira nekoliko postojećih tehnika. Stručnjaci smatraju da uzrok dugovječnosti ovog stabla valja tražiti upravo u činjenici da raste na izoliranom, teško pristupačnom terenu, u planinama koje imaju vlastitu mikroklimu, i to u relativnoj zavjetrini. Naime, staro drveće u najvećem broju slučajeva umire upravo zbog snažnih vjetrova. Valja znati da se stablo smatra živim i kad tek njegovi manji dijelovi žive. Kod ove drevne pinije, veći dio krošnje se osušio, no stablo i u tom obliku može nastaviti živjeti stoljećima!
Piše: Lucija Kapural
