Aztečkim društvom “drmali” su vrhovni svećenici poznati kao “Pernate Zmije”

Aztečkim društvom dominirala je dvostruka hijerarhija: ona dostojanstvenika i ona svećenika. Titula tecuhtli (“gospodin”) pripadala je onima postavljenim na visoke funkcije. Kao u antičkom Rimu, uspješna karijera – kako civilna tako i vojna – sa sobom je donosila i sudska prava. Tecuhtli nije radio na zemlji i bio je oslobođen plaćanja poreza. Njegova palača bila je izgrađena i održavana o državnom trošku, a uz to su mu bili dodijeljeni brojni robovi, sluge i pisari. Stariji dostojanstvenici, calpulli, bili su zaduženi za raspodjelu parcela novim kućanstvima, upućivanje opomena ljudima koji bi zanemarili svoje posjede i eventualno oduzimanje neobrađenih posjeda. U tome im je pomagalo Vijeće staraca. Svećeničke dužnosti nisu se miješale s vladarskim funkcijama: premda prožeta religijom, aztečka država nije bila teokratska. Svećeničla hijerarhija obihvaćala je, od dna ljestvice prema vrhu, službenike lokalnih hramova, svećenike koji su nadzirali štovanje kultova u pokrajinama te više svećenike – i svećenice – dodijeljene velikim meksičkim hramovima. Na vrhu piramide bila su dva glavna svećenika, jednaka po naslovu i ovlastima, koji su se nazivali “Pernatim Zmijama”. Jedan od njih bio je posvećen bogu sunca Uitzilopochtliju, a drugi božanstvu vode i kiše Tlalocu. Zavjetovani na celibat, svećenici nisu bili zaduženi samo za štovanje kulta, već i za obrazovanje aristokratske mladeži. Nadalje, upravljali su konačištima za siromašne i bolesne te se brinuli o svetm knjigama i povijesnim rukopisima. Blagonaklonost vladara i pojedinih dostojanstvenika osigurala im je golemo bogatstvo.

Piše: Lucija Kapural

Komentari