Dugo se vjerovalo da je Prvi hram, velebno zdanje koje je u 10. stoljeću u Jeruzalemu dao sagraditi mudri kralj Solomon – i koje je u kasnijoj povijesti Izraela postalo simbolom židovskog domoljublja – bio jedina građevina te vrste u drevnoj Judeji (područje današnjega južnog Izraela). Tako barem stoji u židovskoj Bibliji. Otkriće ostataka hrama iz željeznog doba u okolici Jeruzalema, na arheološkom nalazištu Tel Motza, pokazalo je da tome nije bilo tako. Taj, znatno manji hram, koji je prema procjeni stručnjaka mogao primiti oko 150 vjernika, bio je u funkciji kad i Solomonov hram, a u njemu se nije štovao samo Jahve, već su se u komunikaciji s onim božanskim koristili i glineni idoli karakteristični za starije religijske kultove. “Ako je skupina ljudi koja je živjela u blizini Jeruzalema imala vlastiti hram, možemo pretpostaviti da vladavina jeruzalemske elite nije bila toliko snažna kao što je opisano u Bibliji”, ispričao je Shua Kisilevitz, doktorand arheologije sa Sveučilišta u Tel Avivu. “Sveto pismo spominje vjerske reforme kralja Ezekije, koje su bogoslužje ograničile na Solomonov hram i eliminirale sve kultove iz Jeruzalema… Kako je moguće da je ovaj hram prkosio kraljevoj odluci i primao vjernike tako blizu Svetog grada? Čini se da je na kraljevu popustljivost utjecala njegova pragmatičnost. Naime, imamo dokaze da se ovaj hram, osim kao mjesto bogoslužja, koristio kao žitnica, i to toliko značajna da je opskrbljivala čitav Jeruzalem!”
Piše: Lucija Kapural
