Na današnji dan

Živa spaljena ruska velika kneginja Elizabeta Romanova – 1918.

Elizabetu su boljševici bacili u rudarsko okno duboko oko 20 metara. Kad su shvatili da nije poginula od pada, bacili su u otvor granatu. Čak ni to nije ubilo Elizabetu, jer je jedan od boljševičkih agenata čuo pravoslavni napjev s dna okna.

Dana 18. srpnja 1918. gosine boljševički su pristalice u Rusiji izvršili težak zločin nad pripadnicom carske obitelji – velikom kneginjom Elizabetom Romanovom. Ona je bila sestra ruske carice Aleksandre koja je samo dan ranije ubijena zajedno sa suprugom carem, sinom carevićem i četiri kćeri (uključujući slavnu Anastaziju). Dakle, velika kneginja Elizabeta bila je Anastazijina tetka. Zanimljivo je da su Elizabeta i njena sestra – ruska carica Aleksandra – bile unuke britanske kraljice Viktorije, a njemački car Vilim (Wilhelm) II., protiv koga je carska Rusija ratovala u Prvom svjetskom ratu, bio im je bratić.

Velika kneginja Elizabeta bila je poznata po svojoj izrazitoj pobožnosti još mnogo prije početka Oktobarske revolucije. Naime, to se pokazalo još 1905. godine, kad je socijalistički revolucionar Ivan Kaljajev ubio bombom njenog supruga – velikog kneza Sergeja Romanova (generalnog guvernera Moskve). Elizabeta je tada kršćanski oprostila ubojici svog muža, a navodno se i zauzela da ga se pomiluje. Nakon tog ubojstva, ona je navodno prestala jesti meso, a zatim je odlučila stupiti u samostan. Prethodno je prodala svoj luksuzni nakit, uključujući i vjenčani prsten, te ostalu imovinu. Tako prikupljenim novcem financirala je podizanje samostana sv. Marte i Marije u Moskvi. Postala je poglavarica tog samostana, a u sklopu njega otvorila je i bolnicu, ljekarnu i sirotište. Dapače, s vremenom je samostan dijelio čak 300 obroka za siromašne stanovnike Moskve.

Nakon Oktobarske revolucije boljševici su veliku kneginju Elizabetu uhitili, navodno po Lenjinovoj naredbi, i odveli iz samostana u zatvoreništvo. Donesena je odluka da ju se pogubi. Kod mjesta Alapajevsk sa sibirske strane Urala, Elizabetu su bacili u rudarsko okno duboko oko 20 metara, a s njom još i nekoliko daljih pripadnika carske dinastije. Kad su boljševici shvatili da ovi nisu poginuli od pada, bacili su u otvor granatu. Čak ni to nije ubilo Elizabetu, jer je jedan od boljševičkih agenata čuo nju i ostale kako pjevaju pravoslavni napjev s dna okna. Ni nakon druge granate nije prestalo pjevanje pa je vođa naredio da se nabaca suho granje u rupu i da se sve zapali.


Oko mjesec dana kasnije to su mjesto oslobodili kontrarevolucionari, a zatim su pronašli leševe Elizabete i ostalih u poluspaljenom stanju. Elizabeta je kasnije pokopana u Jeruzalemu, u crkvi sv. Marije Magdalene na poznatoj Maslinskoj gori. U međuvremenu je proglašena pravoslavnom sveticom i mučenicom.

Komentari