Jedan od glavnih ideologa Komunističke partije Jugoslavije i mogući Titov nasljednik, Milovan Đilas, osuđen je 5. listopada 1957. godine na sedam godina zatvora zbog protivljenja Titu i komunističkom režimu. Đilas je bio nositelj partijske knjižice br. 4 (iza Tita, Rankovića i Kardelja). Njegova transformacija od dogmatskog marksista do demokrata odvijala se još tijekom ranih 1950-ih godina. Đilas je počeo kritizirati “okamenjene mozgove” u Partiji, koji se bave svime, od “morala do filatelije”. Upozoravao je da je birokratizam veći neprijatelj od kapitalizma. Borbu za demokraciju nazivao je jedinim pravim ciljem.
Smatrao je da bi Komunistička partija trebala odustati od monopola vlasti i započeti prijelaz prema višestranačkom sustavu. Tito i Politbiro naglo su prekinuli takvu Đilasovu kampanju. Sazvana je sjednica Centralnog komiteta (CK), koja je izravno prenošena na radiju. Sam Tito je ustvrdio da Đilasove ideje vode u “anarhiju” i “strahovitu neizvjesnost”. Đilas je isključen iz CK i udaljen sa svih drugih funkcija u Savezu komunista Jugoslavije. Međutim, nastavio je disidentsku aktivnost objavljivanjem knjiga i intervjua u inozemstvu. Zbog toga je naposljetku kažnjen zatvorom. Ukupno je proveo u zatvoru čak 9 godina (dvije godine duže od prvobitne presude). Bio je prvi jugoslavenski komunistički disident i u to vrijeme najpoznatiji disident iz svih komunističkih zemalja u svijetu.
