Na posao u ugljenokop odbilo je doći 1.400 od 1.700 rudara dok se ne ispune njihovi zahtjevi.
Štrajk rudara u poduzeću Istarski ugljenokopi Raša, koje je obuhvaćalo rudnike Labin, Ripenda, Raša i Tupljak, završen je 11. svibnja 1987. godine nakon 34 dana. Naime, rudari su u štrajk stupili 8. travnja zbog teških uvjeta rada i malih plaća. Zahtijevali su povećanje osnovice plaća, mogućnost korištenja stambenih kredita izvan općine Labin te smanjivanje administracije. Na posao u ugljenokop odbilo je doći 1.400 od 1.700 rudara dok se ne ispune njihovi zahtjevi.
Više od tjedan dana nakon izbijanja štrajka održana je sjednica komunističke organizacije raških ugljenokopa na kojoj se priznaje da radnici za teške uvjete rada nisu primjereno nagrađeni, ali se naglašava da se problemi ne rješavaju štrajkom (tada nazivanim privremenom obustavom rada). Također se osuđuju komunisti koji svojom šutnjom podržavaju štrajkaše, a pogotovo oni koji u njemu i aktivno sudjeluju (iako je samo desetak posto radnika bilo učlanjeno u Savez komunista).
Kako štrajkaši nisu odustajali od svojih zahtjeva, vodstvo rudnika moralo je popustiti. Formuliran je prijedlog preraspodjele osobnih dohodaka u duhu radničkih zahtjeva, kojim su najveće plaće dobili jamski radnici. Također, dvojica rukovodioca bila su primorana podnijeti ostavke.
Nakon toga rudari su se vratili na posao. Već sljedeće godine zbog nerentabilnosti se zatvaraju rudnici Labin i Ripenda, a 1999. zatvorena je i jama Tupljak kao posljednji ugljenokop u Hrvatskoj.
Inače, opisani štrajk bio je prvi tako velikih razmjera u bivšoj državi, nakon čega je došlo do niza sličnih štrajkova koji su organizirani sve do konačnog raspada Jugoslavije.
piše: Dražen Krajcar
