U srcu Francuske zaustavljeno je muslimansko osvajanje Europe koje se brzo širilo još od Muhamedovog doba.
Bitka koja je po mišljenju mnogih povjesničara bila jedna od najpresudnijih u čitavoj europskoj povijesti dogodila se 10. listopada 732. godine. Riječ je o okršaju poznatom kao Bitka kod Poitiersa, iako se ona zapravo dogodila nešto dalje od Poitiersa, otprilike na mjestu današnjeg sela Moussais-la-Bataille u srcu Francuske. Bitka je značajna po tome što je označila točku na kojoj je simbolički zaustavljen muslimanski prodor u Europu. Naime, islam se još od doba Muhameda (oko 622.) nezaustavljivo širio. Nakon što je osvojena čitava sjeverna Afrika, 711. godine muslimanski je vođa Tarik ibn Zijad izvršio invaziju Španjolske (poznati Gibraltar dobio je ime po Tariku, od arapskog Gebel-al-Tārık). Ubrzo je pala gotovo cijela Španjolska, a zatim je bila na redu Francuska.
Muslimanski prodor u Francusku imao je cilj opljačkati slavni samostan sv. Martina u francuskom gradu Toursu na rijeci Loire. U to doba u današnjoj Francuskoj vladali su franački kraljevi iz dinastije Merovinga, no stvarnu su vlast imali njihovi majordomi iz obitelji Karolinga. Vođa kršćanske vojske koja je trebala obraniti Tours bio je upravo majordom Karlo iz karolinške obitelji.
Muslimansku vojsku, koju je predvodio emir Abdul Rahman al Gafiki, prvo je na rijeci Garonne pokušao zaustaviti akvitanski vojvoda Odo čiju je vojsku muslimanska knojica pregazila. Opijeni ovom pobjedom muslimani su nastavili neoprezno dalje ne poslavši izvidnce te su iznenada naletjeli na dobro utaborenu franačku vojsku na povišenom terenu. Šest dana protivnici su se promatrali čekajući da onaj drugi prvi napadne. Napokon emir je izgubio živce i zapovjedio juriš konjice uzbrdo. Franačka vojska dočekala ih je u formaciji falange, a Karlo je dio jedinica poslao da napadne muslimansku pozadinu. Probivši se u neprijateljski logor s stražnje strane Franci su izazvali kaos. Dio konjice koja je napadala Karlovu falangu povukla se da spasi opljačkano blago iz logora nakon čega su ostali pomislili da je zapovjeđeno povlačenje. Došlo je do meteža koji je pokušao zaustaviti Abdul Rahman ali je ubijen. Nakon toga muslimani su povratili logor, ali su odustali od daljnje borbe i sljedećeg dana su se povukli.
Pobjednički majordom Karlo dobio je nadimak Martel (hrv. Čekić)jer je postigao ono što se smatralo nemogućim – s pješacima je bez strijela pobijedio oklopljenu konjicu. Poraženi muslimani povukli su se u južnu Francusku, gdje su se još neko vrijeme uspjeli održati, a kasnije su potisnuti preko Pirineja, na područje današnje Španjolske. Više nikada nisu uspjeli prodrijeti tako duboko u Europu.
piše: Dražen Krajcar
