Europljani su stoljećima kolonizirali Sjevernu i Južnu Ameriku, pogotovo Španjolci i Portugalci. Na osvojenim teritorijima osnovane su države koje su se vremenom osamostalile od matičnih država starog kontinenta. Želeći sačuvati svoju samostalnost i državnost, nove države nisu više htjele dozvoliti europskim silama bilo kakvu intervenciju ili pokušaj nove kolonizacije.
S tom namjerom američki predsjednik James Monroe objavljuje doktrinu 2. prosinca 1823. godine koja je po njemu nazvana Monroeova doktrina, a naziv je nastao tek tridesetak godina kasnije. Ona je bila usmjerena prema europskim državama. Prema Monroeovoj doktrini Sjedinjene će Države intervenirati u slučaju europske kolonizacije ili intervencije. Zauzvrat SAD neće intervenirati u već postojećim kolonijama ni sudjelovati u problemima kolonizatorskih država. Doktrina je osmišljena u suradnji s Velikom Britanijom.
Iako je po doktrini ostao zapamćen predsjednik Monroe, nju je zapravo osmislio tadašnji ministar vanjskih poslova John Adams. Doktrina je bila važan moment u vanjskoj politici SAD-a koji se tada još formirao. Stvarni razlog sprečavanja Europljana da nastave kolonizirati kontinent, nije bila pomoć novonastalim državama, nego da SAD ojača svoj utjecaj u Latinskoj Americi. Godine 2013. američki je državni tajnik John Kerry ukinuo Monroevu doktrinu.
