Dana 7. listopada 2001. godine započela je američko-britanska invazija Afganistana. Američko ime za tu akciju bilo je Operation Enduring Freedom (hrv. Operacija trajna sloboda), a bila je dio tzv. globalnog Rata protiv terora. Američki predsjednik George W. Bush nazvao je svojedobno to djelovanje čak i križarskim ratom.
Prve američke jedinice koje su ušle u Afganistan pripadale su CIA-inom Odjelu za specijalne aktivnosti. To je jedna od najaktivnijih američkih specijalnih službi, koja je sudjelovala u većini američkih tajnih angažmana u drugoj polovici 20. stoljeća (Kuba, Bolivija, Nikaragva, Iran itd.). Paradoksalno je da su CIA-ini operativci u doba Hladnog rata u Afganistanu obučavali mudžahedine za borbu protiv Sovjeta.
Već prvog dana izvršeni su jaki vojni udari, poglavito na talibanska središta u Kabulu, Kanadharu i Jalalabadu. U Kanadaharu je bilo sjedište talibanskog vođe Mule Muhameda Omara. Glavni zapovjednik američkih snaga bio je general Tommy Franks, u svojstvu borbenog zapovjednika Američke središnje komande.
Otprilike 50 Tomahawk krstarećih projektila lansirano je na Afganistan, a zrakoplovni lovačko-bombarderski napadi izvršeni su s paluba dvaju nosača aviona stacioniranih u Indijskom oceanu – USS Enterprisea i USS Carl Vinsona. Afganistan su napali i američki bombarderi tipa B-1 Lancer, B-2 Spirit i B-52 Stratofortress, koji su za tu priliku uzletjeli s britanskih baza na malenom atolu Diego Garcia, smještenom usred Indijskog oceana (jedna od posljednjih britanskih kolonija u Indijskom oceanu).
