Osim dotadašnjeg berlinskog gradskog središta, Velikom Berlinu pripalo je sedam susjednih gradova.
Dana 1. listopada 1920. godine zakonom je višestruko povećan teritorij Berlina. Taj je pravni dokument nosio naziv Zakon o formiranju nove gradske općine Berlin (njem. Gesetz über die Bildung einer neuen Stadtgemeinde Berlin), a kolokvijalno je poznat kao Zakon o Velikom Berlinu (njem. Groß-Berlin-Gesetz). Površina gradskog teritorija povećana je 13 puta, sa 66 na 883 četvorna kilometra.
Osim dotadašnjeg berlinskog gradskog središta, Velikom Berlinu pripalo je sedam susjednih gradova: Charlottenburg, Köpenick, Lichtenberg, Neukölln, Schöneberg, Spandau i Wilmersdorf. Stanovništvo Berlina kao gradske općine time se više od dva puta povećalo, s 1.900.000 na gotovo 4.000.000 stanovnika. Status gradskih četvrti dobila su i najveća sela u okolici Berlina: Pankow, Reinickendorf, Steglitz, Tempelhof, Treptow, Weißensee i Zehlendorf.
Berlin je sve do danas, uz minimalne izmjene, zadržao svoje samoupravno gradsko područje u načelno istim granicama kakve su uvedene 1920. godine. Berlin danas u Saveznoj Republici Njemačkoj ima jednak status kao savezne države (njem. Bundesländer), što od gradova imaju još samo Hamburg i Bremen. Na čelu gradske uprave Berlina nalazi se u današnje vrijeme vladajući gradonačelnik (njem. Regierender Bürgermeister), koji ima jednak rang kao ministri-predsjednici njemačkih saveznih država. Danas unutar granica Velikog Berlina živi oko 3.470.000 stanovnika, nešto manje nego spomenute 1920. godine.
