Osnovu zahtjeva činio je program Narodne stranke.
Velika narodna skupština, održana u dvorani Narodnog doma u Zagrebu, uputila je 25. ožujka 1848. godine proglas caru Ferdinandu I. Habsburškom, koji je u povijesti ostao poznat kao Zahtijevanja naroda. Taj popis zahtjeva formuliran je u 30 točaka koje su oblikovane pod utjecajem ideja hrvatskoga narodnoga preporoda i revolucionarnih previranja diljem Europe. Osnovu zahtjeva činio je program Narodne stranke (osnovana 1841. godine pod imenom Ilirska stranka, te je nakon zabrane ilirskog imena 1843. godine nastavila raditi pod novim imenom) naslovljen Želje naroda, formuliran 22. veljače 1848.
Zahtijevanja naroda na zasjedanju je pročitao Ivan Kukuljević Sakcinski, a prihvaćena su aklamacijom. U preambuli je izražena želja za zadržavanjem zajedničkoga državnopravnoga okvira s Ugarskom, na temelju ravnopravnosti dvaju naroda te u sastavu cjelovite Habsburške Monarhije. Zatim slijede zahtjevi: izbor Josipa Jelačića Bužimskog za hrvatkog bana, što brže sazivanje Sabora, pripojenje Dalmacije i Vojne Krajine Hrvatskoj, hrvatska samostalnost od Ugarske glede financija, jezika i školstva, sloboda tiska i vjeroispovijesti, pravo okupljanja, jednakost pred sudovima, opće izborno pravo te ukidanje staleških povlastica i kmetstva. Nadalje, tražilo se i osnivanje suvremenog sveučilišta u Hrvatskoj (razne visokoškolske ustanove su u Hrvatskoj već dugo postojale), osnutak narodne banke i narodne vojske, izravno i redovno sazivanje Sabora te osnutak nezavisne i Saboru odgovorne vlade te službena uporaba hrvatskog jezika. Na kraju je bio pridodan i zahtjev za ukidanjem celibata i uvođenjem narodnog jezika u crkve.
Da bi se s Zahtijevanja upoznao što veći broj ljudi, tiskan je u obliku letka u nakladi od 15.000 primjeraka (jedan dio i na njemačkom jeziku). Zahtijevanja su već 29. ožujka 1848. godine predana Ferdinandu u Beču od strane delegacije od čak 400 ljudi na čelu s Ljudevitom Gajom.
Iako je Ferdinand prihvatio samo zahtjev za sazivanjem Sabora i imenovanjem Jelačića za hrvatskoga bana (u biti već d 23. ožujka izdan je dekret o njegovom imenovanju, ali prije skupštine nije stigao do Zagreba), Zahtijevanja naroda, zasnovana na liberalnim i demokratskim načelima, otvorila su put prema stvaranju modernoga hrvatskoga građanskoga društva.
Treba naglasiti da je Velika narodna skupština u biti bila začetak modernog hrvatskog parlamenta. Naime, na zasjedanju su po prvi puta u hrvatskoj povijesti sudjelovali svi društveni slojevi koji su predstavljali Trojednu Kraljevinu Hrvatske, Dalmacije i Slavonije. Osim pripadnika raznih staleža (kao isključivo do tada) zasjedanju su prisustvovali i zagrebački narodnjaci, studenti Pravoslovne akademije te pitomci biskupskog sjemeništa.
piše: Dražen Krajcar
