Mjesto Vrbnik na otoku Krku neraskidivo je vezan uz knezove Frankopane koji su obilježili povijest otoka od 1118. do 1480. godine. Ta poznata velikaška obitelj potekla je upravo iz Vrbnika, a ostatci njihova dvorca Gradec i danas se nalaze iznad Vrbničkoga polja. S njihovom vladavinom Vrbnik doživljava svoj potpuni procvat kao dobro organizirana gradska sredina i najsnažnije glagoljaško središte otoka koji se i smatra kolijevkom glagoljaštva.
Život u Vrbniku određen je 15. siječnja 1388. godine Vrbničkim statutom (naziva se još i Krčkim ili Vrbanskim statutom) u vrijeme Ivana i Stjepana Frankopana. Pisan je hrvatskim jezikom na glagoljici i po starosti je drugi takav hrvatski dokument, iza Vinodolskog zakonika iz 1288. godine. Vrbnički statut potvrđuje status Vrbnika, kao administrativno i političko središte otoka Krka u 14. stoljeću. Većina propisa u statutu posvećena je kaznenom pravu. Odredbe statuta nisu kodificirane u isto vrijeme, a najstarija odredba je datirana u 1362. godinu.
Statut nije sačuvan u izvorniku, već u prijepisu vrbničkog svećenika Grgura Žaškovića iz 1526. godine na glagoljici i latinici, a sastavljen je od 36 pergamenskih listova. Uvez je Statuta izvorni, a knjižica je mala s drvenim koricama presvučenim tamnosmeđom kožom s ostatcima dviju metalnih kopči.
Rukopis je restauriran 1949. godine., a Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu otkupila ga je 1962. od nasljednikâ kanonika Petra Petriša, posredovanjem Ivana Matanića iz Vrbnika. Danas se čuva u Zbirci rukopisa i starih knjiga, a javnosti je dostupan i u sklopu Digitalizirane baštine NSK.
Piše: Dražen Krajcar
Knezovi Krčki i podjela u dvije loze