Select your Top Menu from wp menus

20.07.

Vladko Maček – tvorac Banovine Hrvatske (1879.)

Vladko Maček – <em>tvorac</em> Banovine Hrvatske (1879.)

Sinonim za staloženost u politici, vođa Hrvatske seljačke stranke nakon ubojstva Stjepana Radića i tvorac Banovine Hrvatske Vladtko Maček rođen je 20. srpnja 1879. godine. Maček je doktorirao pravo u Zagrebu, nakon čega otvara odvjetnički ured u Svetom Ivanu Zelini. Član je Hrvatsko pučke seljačke stranke od njezinog osnutka te bliski suradnik Stjepana Radića. Kao časnik sudjelovao u I. svjetskom ratu, a nakon rata preselio se u Zagreb, gdje je uhićen zbog protudržavne djelatnosti 1919. i 1925. godine. Nakon Radićevog zaokreta i napuštanja republikanizma pušten je iz zatvora.

Godine 1927.  izabran za predsjednika Oblasne skupštine Zagrebačke oblasti, a potom i za zastupnika u Narodnoj skupštini. Nakon smrti Stjepana Radića postaje predsjednik HSS-a te supredsjednik Seljačko-demokratske koalicije zajedno s Svetozarom Pribićevićem. U početku prihvaća uvođenje diktature kralja Aleksandra vjerujući da će ona dovesti do rješavanja hrvatskog pitanja unutar Kraljevine. Iz tog doba ostala je poznata njegova izjava: “Kako vidite, lajbek je raskopčan. Vidovdanski ustav koji je preko 7 godina tištio hrvatski narod, srušen je. Srušen je ne samo u svijesti naroda nego i faktično rješenjem Nj. Vel. kralja. Posve sam siguran u slogu i zrelost, a prema tome i jakost hrvatskog naroda te s obzirom na veliku mudrost Nj. Vel. kralja, da će nam uspjeti da ostvarimo ideal hrvatskog naroda: da Hrvat bude gospodar u svome domu, u svojoj slobodnoj Hrvatskoj.” Ubrzo je uvidio da su njegove nade iluzorne te je počeo okupljati opoziciju iz cijele Kraljevine Jugoslavije u svrhu promjene režima.

Godine 1935. kao vođa Udružene opozicije dobija gotovo sve hrvatske glasove te postaje neupitni vođa Hrvata u Kraljevini Jugoslaviji. Sličan uspjeh ostvaruje i na izborima 1938. nakon čega knez Pavle Karađorđević (regent Kraljevine nakon ubojstva kralja Aleksandra 1934.) počinje s njim ozbiljne pregovore da se riješi hrvatsko pitanje. Napokon 1939. dolazi do sporazuma sa predsjednikom vlade Dragišom Cvetkovićem kojim je uspostavljena Banovina Hrvatska. Pritom su predstavnici HSS-a ušli u vladu, a sam Maček bio je dopredsjednik.

Nakon vojnog puča u ožujku 1941. Maček pristaje ući u novu vladu Dušana Simovića (koji se tobože protivio pristupanju Trojnom paktu) s namjerom da osigura opstanak Banovine. Ipak, ubrzo nakon napada Njemačke na Kraljevinu Jugoslaviju stvari se mijenjaju. Kada je vlada odlučila otići u izbjeglištvo Maček je ostao u zemlji te je svoje mjesto prepustio Juraju Krnjeviću, glavnom tajniku HSS-a.

Maček se zatim vraća u Zagreb gdje ga dočekuje nemoralna ponuda nacista i fašista da preuzme Hrvatsku pod njihovom zaštitom. Kao pragmatični i dalekovidni političar Maček to odbija riječima: “Vi ćete izgubiti rat, a ja neću da hrvatski narod bude na strani poraženog fašizma.” Iako je nakon uspostve NDH pozvao pristaše i cijeli hrvatski narod da budu lojalni novom režimu, Pavelić ga je zatvorio u Jasenovac, a nakon intervencije predstavnika njemačkih vlasti interniran je na svom imanju u Kupincu i Zagrebu. Tamo je i dočekao kraj rata, a kao protivnik svakog totalitarnog režima pred nadolazećim partizanima odlazi u emigraciju, isprva u Francusku a zatim u SAD. Ondje je bio jedan od suosnivača Međunarodne seljačke unije u kojoj su se nalazili prvaci predratnih seljačkih stranaka. Zastupao je ideju kako bi Jugoslaviju trebalo urediti u duhu sporazuma iz 1939. godine, a od 1956. isticao je da bi Jugoslaviju trebalo preustrojiti u konfederaciju. U emigraciji je napisao opsežne memoare koji su u Hrvatskoj objavljeni 1992. godine.

Vladko Maček preminuo je 1964. godine u Washingtonu, a 1996. njegovi posmrtni ostaci preneseni su na zagrebačko groblje Mirogoj.

piše: Dražen Krajcar

Facebook Comments

Vezani članci