Dana 19. listopada 1469. godine održano je jedno od najsudbonosnijih vjenčanja u čitavoj svjetskoj povijesti. Naime, vjenčanje Ferdinanda Aragonskog i Izabele Kastiljske ujedinilo je španjolska kraljevstva Aragona i Kastilje te tako de facto stvorilo jedinstvenu španjolsku državu kakvu danas poznajemo.
Potrebno je znati da u srednjem vijeku prostor Pirinejskog poluotoka nije bio jedinstvena država. Postojao je čitav niz manjih kraljevstava: Asturija, Galicija, Navara, Portugal, Aragon, Leon, Valencija itd. Do 15. stoljeća iskristalizirale su se tri veće države: Aragon, Kastilja i Portugal. Kraljevstvo Aragon u doba kralja Ferdinanda obuhvaćalo je istočni dio današnje Španjolske. Aragonska kruna vladala je i nad južnom Italijom (Napulj i Sicilija) te Sardinijom i Korzikom. Kastiljsko kraljevstvo vladalo je velikim područjem središnje Španjolske i bilo je teritorijalno još veće od Aragona.
Ferdinand i Izabela vjenčali su se u gradu Valladolidu. Njoj je bilo 18 godina, a njemu jedna manje. Zanimljivo je da je za njihovo vjenčanje bilo potrebno papino odobrenje, jer su bili bliski rođaci (u 3. koljenu). Izabela se nije željela udati bez papinog odobrenja, pa je Ferdinandov otac taj dokument sam izradio, tj. krivotvorio. Pravo papinsko odobrenje stiglo je tek naknadno. Papa Aleksandar VI. Borgia dao je Ferdinandu i Izabeli počasnu titulu katoličkih kraljeva (španj. los Reyes Católicos). Španjolski kraljevi sve do danas mogu koristiti taj počasni naslov.
Ferdinand i Izabela značajni su za svjetsku povijest zbog financiranja Kolumbove ekspedicije koja je dovela do europskog otkrića Amerike. To je bio početak cijele jedne nove ere u svjetskoj povijesti.
