Odnos snaga bio je pet naprema jedan u korist Perzijanaca.
Jedan od najvećih trijumfa Aleksandra Velikog dogodio se 1. listopada 331. godine pr.Kr. u glasovitoj Bitci kod Gaugamele kada je njegova vojska potpuno razbila mnogobrojnije perzijanske snage predvođene Velikim kraljem Darijem III. Ova bitka označila je kraj Perzijskog Carstva, a Aleksandru je otvorila put prema istoku.
Prije spomenute bitke Aleksandar je već u dva navrata porazio Perzijance otevši im dio teritorija, a u međuvremenu je osvojio i Egipat. Nakon toga je odlučio dokrajčiti Perzijsko Carstvo, iako mu je Darije III. ponudio polovicu carstva u zamjenu za mir.
Saznavši da je makedonsko – grčka vojska krenula prema srcu njegova Carstva Veliki kralj okupio je golemu vojsku od oko 240.000 ljudi, koju su većinom činili pripadnici podjarmljenih naroda. Darije je sam izabrao teren gdje će dočekati neprijatelja odlučivši se za ravnicu Gaugamelu, blizu grada Tel Gomela, u današnjem sjevernom Iraku, koju je dao dodatno izravnati da omogući manevriranje svojim bojnim kolima s oštricama na kotačima te ratnim slonovima. S druge strane Aleksandar je raspolagao s oko 47.000 vojnika koji su bili mnogo bolje obućeni te veterani brojnih bitaka.
Bitka kod Gaugamele započela je ujutro, iako je Darije očekivao napad noću, i u njoj se pokazalo zašto se Aleksandra Velikog smatra za jednog od najvećih vojskovođa u povijesti. Njegova falanga, pješaštvo i elitna konjica koju je osobno predvodio potpuno je razbila protivnikove redove probivši se do samog Darija kojeg su čuvali njegovi legendarni ratnici zvani besmrtnici (njih 10.000). Tada se Darije s dijelom trupa dao u bezglavi bijeg, a Aleksandar ga nije gonio već je priskočio u pomoć svom lijevom krilu koje je pucalo pod napadom Perzijanaca. Spasio je svoju vojsku i porazio Perzijance. Izvori govore da je poginulo do 40.000 perzijskih vojnika, a da su Makedonci izgubili samo 4.000 vojnika.
Nekoliko dana nakon bitke Aleksandar je ušao u Babilon, a Darije je ubijen u savezničkom kraljevstvu Baktrija, najvjerojatnije izdan od svojih zapovjednika.
Piše: Dražen Krajcar
