Na današnji dan

Prvo povijesno dokumentirano zasjedanje sabora – 1273.

Plemići i slobodni vojnici sastavili su i dali banu na potvrdu prava kraljevstva i banovine u 33 članka.

Prvo zasjedanje sabora o kojem postoji sačuvan zapisnik održano je 19. travnja 1273. godine u Zagrebu. Premda su vjerojatno postojala i ranija zasjedanja, o njima nam nedostaju detaljni povijesni izvori. Taj se sabor u Zagrebu može smatrati začetnikom tradicije današnjeg Hrvatskog Sabora. Spomenuti je sabor u izvorima označen kao Opći sabor čitave kraljevine Slavonije (lat.Congregatio Regni totius Sclavonie generalis). Slavonija je tada obuhvaćala područje današnje Hrvatske sjeverno od Gvozda. Tijekom prilično dugog vremenskog razdoblja postojala su dva odvojena sabora – Hrvatske i Slavonije, a tek je u 16. stoljeću uklonjena ta dvojnost.

Na spomenutom saboru su plemići i slobodni vojnici sastavili i dali banu na potvrdu prava kraljevstva i banovine u 33 članka. U tim člancima plemstvo je željelo učvrstiti sudski postupak i tako zajamčiti obranu vlasništva zemlje koju je steklo. Stoga je najveći broj odredaba o nadležnosti i postupku sudovanja. Odredbom da baština onoga koji umre bez nasljednika ostane u njegovu rodu, potvrđeno je drevno pravo plemstva na cijelome hrvatskom prostoru. Utvrđeno je, nadalje, da plemići imaju obvezu stati u obranu zemlje ako je neprijatelj napadne, ali im je ostavljeno na volju da sami izaberu velikaša pod čijim će stijegom ratovati. Utvrđene su i određene porezne obveze. Na tom saboru su sudjelovali predstavnici Zagrebačke, Varaždinske, Križevačke i Virovitičke županije. Tijekom 13. stoljeća, Sabor se postupno oblikovao kao plemićko tijelo koje je jedinstveno nastupalo prema vladaru, premda s ograničenim mogućnostima odlučivanja. Sabor se sastajao povremeno, po potrebi, i na različitim mjestima.

U doba sastajanja Sabora iz 1273. godine ban spomenute čitave kraljevine Slavonije bio je Matija Csák, jedan od najmoćnijih velikaša u Hrvatsko-Ugarskom Kraljevstvu. On je kasnije postao vojvodom Transilvanije (Erdelja), a konačno i ugarskim palatinom, što je bila nominalno najviša funkcija u cijelom kraljevstvu.

piše: Dražen Krajcar


Komentari