Suđeno im je za veleizdaju, a smaknuti su 30. travnja sljedeće godine.
Petar Zrinski (bivši hrvatski ban) i Fran Krsto Frankopan (njegov šogor) na prijevaru su uhićeni u Beču 17. travnja 1670. godine. Tu dvojicu hrvatskih velikaša optužili su za sklapanje urote i podizanje ustanka protiv Leopolda I. Habsburškog, tadašnjeg vladajućeg kralja Hrvatske i Ugarske te cara Svetog Rimskog Carstva.
Sama pobuna je trajala od 1664.godine,au povijesti je ostala zapamćena kao Urota Zrinski-Frankopan. Nastala je zbog nastojanja bečkog dvora da Hrvatskoj i Ugarskoj nametne centralizam i apsolutizam kakvim se već upravljalo u Austrijskim nasljednim zemljama i Češkoj. Da bi se efikasnije oduprli dvoru ugarski velikaši se udružuju s hrvatskim i traže oslobođenje dijelova teritorija od Osmanlija smatrajući da će ponovno ujedinjenje zemalja krune sv. Stjepana biti najbolja obrana od centralističkih težnji Habsburgovaca.
Nakon niza preokreta te pokušavanja povezivanja s Francuskom i Venecijom, urotnici naposljetku čine očajnički pokušaj dogovora sa sultanom Mehmedom IV., ali izdajom iz vlastitih redova sve se doznaje na dvoru i urota je otkrivena. Nakon što su uvidjeli besmislenost daljnjeg djelovanja Zrinski i Frankopan traže pomirenje i milost cara te su u travnju 1670. krenuli u Beč.
Naveli su ih na ulazak u kočiju kneza Wenzela Eusebiusa von Lobkowicza, tadašnjeg visokog dužnosnika na carskom dvoru, a zatim su ih umjesto pred cara odveli u pritvor. Knez Wenzel Eusebius von Lobkowicz bio je aristokrat češkog podrijetla koji je u to doba imao funkciju predsjednika Tajnog vijeća, čime je bio faktički prvi ministar cara Leopolda. Zrinskom i Frankopanu suđeno je za veleizdaju, a smaknuti su 30. travnja sljedeće (1671.) godine. Paradoksalno je da je nekoliko godina kasnije i spomenuti knez Lobkowicz skinut s vlasti zbog navodne izdaje cara Leopolda I., a oduzeti su mu i posjedi.
piše: Dražen Krajcar
