Na današnji dan

Tragičan kraj osvete 47 ronina u Japanu – 1703.

Tijekom jedne snježne prosinačke noći 1702. godine, ronini su napali dvorac Kire Yoshinake.

Skupina Japanskih ronina (japanski naziv za lutajuće samuraje bez gospodara) izvršila je ritualno samoubojstvo, nakon što je osvetila svog gospodara, 4. veljače 1703. godine. Priča o 47 ronina jedna je od najpoznatijih primjera odanosti bushidu, drevnom samurajskom kodeksu ponašanja i životnoj filozofiji koja je obilježila velik dio povijesti Japana. Ona započinje 21. travnja 1701., kada je daimyo (japanski visoki plemić) Asano Naganori bio prisiljen izvršiti ritualno samoubojstvo (jap. seppuku) jer je mačem napao dvorjanina Kiru Yoshinaku u dvorcu Edo, središtu japanskog šogunata pod vodstvom dinastije Tokugawa, nakon što ga je ovaj više puta uvrijedio. Naime, izvlačenje oružja u dvorcu Edo bilo je strogo zabranjeno i kažnjivo smrću. Smrt Naganorija ostavila je njegove samuraje bez gospodara, čime su postali ronini. Četrdeset i sedam od tih ronina odlučilo se da je osvetiti smrt svoga gospodara pitanje časti.

Znajući da će Kira biti dobro zaštićen od moguće odmazde, ronini su se dogovorili da će pričekati prije no što započnu osvetu, te su se počeli baviti civilnim zanimanjima. No, tijekom jedne snježne prosinačke noći iduće godine (1702.), ronini su se ponovno okupili i napali Kirin dvorac, te iznenadili i poubijali sve protivnike na koje su naišli, uključujući Kiru i četrdesetak samuraja. Niti jedan od ronina nije pritom poginuo, a samo četvorica su ranjena. Nakon toga su otišli posjetiti grob svoga bivšeg gospodara, a zatim su se predali vlastima. Kako su počinili ubojstvo, šogun im je naredio da počine ritualno samoubojstvo, što su ovi i učinili. Zanimljivo je da im je šogun time zapravo dao blažu kaznu, jer im je dozvolio da očuvaju čast, što ne bi bio slučaj da ih je jednostavno dao pogubiti. Usto vrijedi napomenuti da je samoubojstvo izvršilo samo 46 ronina – posljednji je navodno pošteđen jer je bio vrlo mlad.

Priča o 47 ronina poznata je prvenstveno iz kazališne predstave koja je nastala otprilike 50 godina nakon događaja. Stoga ne čudi da postoje brojne nesuglasice oko toga koji su dijelovi priče istiniti, koji pretjerani, a koji potpuno izmišljeni. No, priča je postala jedna od najpoznatijih u Japanu, te je obrađena u mnogim kazališnim komadima i flimskim djelima. Četrdeset i sedam ronina proglašeni su kulturnim junacima Japana, a njihov grob u Tokyju jedan je od najposjećenijih u čitavoj zemlji.

Komentari