Na današnji dan

Tannhäuser i pjevačko nadmetanje u Wartburgu (1845.)

Slavni njemački skladatelj Richard Wagner dovršio je petu operu 40-ih godina 19. stoljeća. Temeljna dilema opere nije nimalo laka za glavni lik. Pjevač Tannhäuser mora donijeti odluku, ali nijedna opcija nema povoljan ishod. 

Opera je praizvedena 20. listopada 1845. u Kraljevskom dvorskom kazalištu u Dresdenu. Tannhäuser je zapravo bio je lik iz stare viteške balade. U baladi papa odbija dati oprost vitezu koji se predao Venerinim tjelesnim zadovoljstvima. U Wagnerovoj operi radnja se odvija u 13. stoljeću u dvorcu Wartburg u Tiringiji, a pjevač Tannhäuser mora odlučiti između svete i svjetovne ljubavi. Osim toga, pojavljuje se motiv iskupljenja grijeha ljubavlju. 

Wagner je planirao uvrstiti operu Tannhäuser u program Bayreuthskih svečanosti. Na repertoaru se prvi put našla 1891. godine. Od hrvatskih dirigenata treba spomenuti Berislava Klobučara jer je tijekom njegovog dirigiranja 3. čin izveden u najkraćem zabilježenom trajanju. U operi sudjeluju brojni instrumenti: flaute, pikolo, oboe, klarineti, fagoti, rogovi, trompete, tube, trube, bubnjevi, razne udaraljke, harfa, tamburin… Richard Wagner je u ovoj operi prvi put dosljedno rabio lajtmotiv, što će ostati značajka svih njegovih djela. 

U prvom činu Tannhäuser pronalazi put do Venerinog svijeta u kojem postoji samo uživanje. Nakon nekog vremena to mu dosadi i poželi otići. Venera ga upozorava da mu ljudi nikad neće oprostiti boravak kod nje. No Tannhäuser ipak odluči otići. Nakon što je izrekao Marijino ime, Venerin je svijet nestao, a Tannhäuser se pomirio s vitezovima koje je napustio i želi sudjelovati na pjevačkom natjecanju te osvojiti Elizabetino srce (nećakinja pokrajinskog grofa). 

U drugom su se činu Tannhäuser i Elizabeta upoznali i zaljubili se. Tannhäuser je slušao druge pjevače i zaključio da ništa ne znaju o ljubavnim užicima te je počeo pričati o iskustvima kod Venere. To je naišlo na tešku osudu društva te ga je knez prokleo. Tek na Elizabetin nagovor dopušteno mu je pridružiti se hodočasnicima koji putuju u Rim kako bi se pokajao. 


Elizabeta u trećem činu uzaludno čeka Tannhäusera. Nakon nekog vremena se vratio, ali nije dobio oprost. Nakon razočaranja Tannhäuser se želi vratiti Veneri. Od toga ga je spasio Wolfram koji je zazvao Elizabetino ime. Njezina molba da ju Bog uzme sebi u zamjenu za Tannhäuserov oprost je uslišena. Sljedeći dan Tannhäuser umire moleći se Elizabeti da se založi za njega kod Boga. Bog je oprostio Tannhäuseru bez posredstva svećenika. 

Piše: Marsela Alić

Komentari