Čak je i Stjepan Radić, koji je upozoravao hrvatske političare da “ne srljaju kao guske u maglu” bio svjestan da je ujedinjenje sa Srbijom neizbježno.
Dana 4. studenog 1918. godine pobjednička talijanska vojska u Prvom svjetskom ratu zauzela veliki dio hrvatskih primorskih područja. Podsjetimo, Hrvatska je tada pripadala gubitničkoj Austro-Ugarskoj, koja je bila u raspadu. Italija je željela što prije zauzeti prostor koji joj je obećan kad je ušla u rat na strani Antante. U tom kontekstu treba razumjeti žurbu hrvatskih saborskih zastupnika koji su se odlučili udružiti s Kraljevinom Srbijom.
Naime, smatrali su da samo na taj način mogu spriječiti da Talijani ne otmu veći dio hrvatske obale. Srbija je, naime, također bila pobjednica u ratu, pa bi udruženje u istu državu s njom značilo prijeći na stranu pobjednika. Čak je i Stjepan Radić, koji je upozoravao hrvatske političare da “ne srljaju kao guske u maglu” bio svjestan da je ujedinjenje sa Srbijom neizbježno. On je samo htio da se na to ujedinjenje ne pristane pod bilo kakvim uvjetima.
