Jedna od najjačih točki optužnice protiv nje bila je činjenica da je nosila mušku odjeću. Sud ju je nakon podužeg procesa osudio zbog hereze i odredio spaljivanje na lomači.
Englezi su 30. svibnja 1431. godine spalili 19-godišnju Ivanu Orleansku na lomači, zbog navodne hereze (krivovjerja). Motivacija Englezima da je osude i eliminiraju bila je njena potpora francuskom kralju Karlu VII., kojem je pomogla da povrati oduzeto prijestolje. Bilo je to, naime, doba Stogodišnjeg rata, u kojem su Englezi zamalo uspjeli osvojiti cijelu Francusku. Junačka borba Ivane Orleanske, koja je osokolila francuske trupe uskrsnula je Francusku praktički iz pepela. Međutim, u jednoj od borbi Ivana je bila zarobljena i dospjela je u ruke svojim protivnicima Englezima. Oni su iskonstruirali crkveno suđenje, koje je predvodio engleski pouzdanik biskup od Beauvaisa.
To suđenje jedno je od najpoznatijih u cijeloj zapisanoj povijesti, i ostavilo je svjedočanstvo o njenom jakom karakteru i snalažljivosti. Primjerice, kad su je tužitelji pitali misli li da je u Božjoj milosti, ona je odgovorila: “Ako nisam, neka me Bog stavi u nju, a ako jesam neka me zadrži u njoj.” Time je izbjegla zamku koju su joj htjeli postaviti. Naime, nitko ne može znati da je u Božjoj milosti, pa da je to tvrdila ušla bi u herezu. S druge strane, da je rekla da nije u Božjoj milosti, priznala bi da griješi. Jedna od najjačih točki optužnice bila je činjenica da je nosila mušku odjeću. Sud ju je nakon podužeg procesa osudio zbog hereze i odredio spaljivanje na lomači. Nakon presude svezali su je za stup na jednom trgu u Rouenu (glavnom gradu Normandije). Ona je zamolila dva svećenika da drže raspelo pred njom. Jedan seljak izradio je križ koji je stavila na svoju haljinu. Zapalili su vatru. Nakon što je umrla i izgorjela, iz lomače su izvadili njeno tijelo da se vidi da nije pobjegla.
Zatim su tijelo još dva puta spalili da od njega ne bi ostale nikakve relikvije. Pepeo su bacili u rijeku Seineu. Krvnik Geoffroy Therage kasnije je izjavio da se jako bojao da će biti proklet zbog tog djela. Dvadeset i pet godina nakon smaknuća inkvizicijski sud je s odobrenjem pape Kaliksta III. pokrenuo postupak revizije njene osude. Ivana je oslobođena svake krivnje. Taj oslobađajući postupak vođen je na zahtjev generalnog inkvizitora Jeana Brehala. Odlučeno je da Ivanino oblačenje u mušku odjeću nije bilo bez razloga i da zato nije u protivnosti s vjerskim zakonima. Godine 1920. Ivana Orleanska proglašena je sveticom Katoličke crkve.
