Osobito je zapamćen ostao po ljubavnom kanconijeru Đulabije, koji je posvetio Ljubici Cantily, nećakinji Ljudevita Gaja. Vrazova ljubav prema Ljubici, koja je živjela u Samoboru, jedan je od najzanimljivijih fenomena iz samoborske povijesti i tradicije.
Dana 20. svibnja 1851. godine (ponegdje se spominje i 24. svibnja) umro je Stanko Vraz, hrvatski književnik slovenskog podrijetla. Rođeno ime bilo mu je Jakob Frass, a po svojoj je godini rođenja (1810.) bio vršnjak Frederica Chopina i Roberta Schumanna. Ljudevit Gaj bio je oko godinu dana stariji od Vraza, dok su Fran Kurelac, Dimitrije Demeter i Josip Šokčević bili otprilike godinu dana mlađi. Premda je Vraz rođen u slovenskom mjestu Cerovcu (nedaleko od Ormoža i Ljutomera), 1838. godine trajno se nastanio u Zagrebu i postao je profesionalnim književnikom, pišući na hrvatskom jeziku.
Osobito je zapamćen ostao po ljubavnom kanconijeru Đulabije, koji je posvetio Ljubici Cantily, nećakinji Ljudevita Gaja. Vrazova ljubav prema Ljubici, koja je živjela u Samoboru, jedan je od najzanimljivijih fenomena iz samoborske povijesti i tradicije. Impresivan je podatak da je Vraz prevodio djela s čak desetak stranih jezika (poljskoga, slovenskoga, engleskoga, češkoga, ruskoga, njemačkoga, latinskoga, grčkoga, španjolskoga francuskoga i talijanskoga). Nažalost, Vraz je preminuo u dobi od samo 40 godina, već 1851. godine (svega tri godine nakon ukidanja feudalizma u Hrvatskoj). Smrt ga je zatekla u Zagrebu, u kući koja se nalazi u Opatičkoj ulici na broju 18 (u istoj je zgradi bila znamenita preporodna dvorana).
