Drugoga travnja 1945. započela je sovjetska Crvena armija ofenzivu s ciljem osvajanja Beča. Sovjetske su se trupe približavale s juga nakon što su osvojile Bečko Novo Mjesto (njem. Wiener Neustadt), Željezno (njem. Eisenstadt), Neunkirchen i Gloggnitz. Hitler nije želio da Beč bude proglašen otvorenim gradom, što bi spriječilo njegovo razaranje, nego je tražio da Wehrmacht brani grad. Austrijanci su, u nastojanju da spriječe razaranja, organizirali pokret otpora. Taj je pokret trebao onesposobiti njemačke snage i olakšati što mirniju predaju grada.
Za obranu bečkog područja bio je zadužen njemački general Rudolf von Bünau. Glavna njemačka obrambena sila bio je II. oklopni korpus SS-a (njem. II. SS-Panzerkorps), pod zapovjedništvom SS-Obergruppenführera Wilhelma Bittricha. Glavni sovjetski zapovjednik na tom području bio je maršal Fjodor Tolbuhin (on je od 1944. nosio čin maršala Sovjetskog Saveza).
Neke sovjetske trupe zaobišle su Beč i odmah nastavile napredovati u smjeru Linza i Graza. Dakako, za Beč je od početka situacija bila bezizlazna. General von Bünau i SS-Obergruppenführer Bittrich napustili su grad da izbjegnu zarobljavanje.
