Vijest je bila neugodna za SAD, naročito ako se zna činjenica da Amerikanci još nisu raspolagali s interkontinentalnim balističkim raketama. Općenito je u to vrijeme SSSR bio gotovo uvijek korak ispred SAD-a u raketnom programa.
Dana 26. kolovoza sovjetska novinska agencija TASS objavila da je SSSR uspješno lansirao prvu interkontinentalnu balističku raketu – imena R-7. Taj tip raketa još danas predstavlja najopasnije oružje u svjetskom nuklearnom arsenalu, jer može isporučiti nuklearne glave na udaljenosti od desetak tisuća kilometara u svega pola sata. Rakete tipa R-7 sovjeti su nazivali Semjorka (hrv. sedmica), dok im je NATO dodijelio kodno ime SS-6 Sapwood.
Vijest je, dakako, bila neugodna za SAD, naročito ako se zna činjenica da Amerikanci još nisu raspolagali s interkontinentalnim balističkim raketama. Općenito je u to vrijeme SSSR bio gotovo uvijek korak ispred SAD-a u raketnom programa, pa su i prvi satelit sovjeti uspjeli lansirati u Zemljinu orbitu prije Amerikanaca (bio je to dakako slavni Sputnik). Isto tako, uspjeli su prije SAD-a poslati i prvog čovjeka u svemir (Jurij Gagarin).
Zanimljivo je da je prvi satelit Sputnik lansiran istom ovom R-7 raketom, modificiranom za tu specijalnu namjenu. To je dobar primjer kako razvoj oružja za masovno uništenje može dovesti do tehničkog napretka i u korisne svrhe. Dapače, i sovjetske rakete Vostok, kojima su prvi ljudi lansirani u svemir, zapravo su bile samo modificirane rakete R-7. I kasniji sovjetski svemirski projekti Voshod i Sojuz koristili su također preinačene R-7 rakete.
U vojnom pogledu R-7 Semjorka mogla je nositi termonuklearnu glavu snage do 3 megatona. Eksplozija te glave otprilike je jednaka eksploziji 187.5 nuklearnih bombi bačenih na Hirošimu 1945. godine. Prvi test rakete R-7 na kojem je ona uspješno ponijela i detonirala takvu nuklearnu glavu bio je samo dva mjeseca kasnije, u listopadu 1957.godine. Dakako, gađano je nenaseljeno područje koje je pripadalo SSSR-u, točnije Novaja zemlja, pusti otok unutar arktičkog kruga, sjeverno od Urala.
