20.09.

Sophia Loren – talijanska filmska diva (1934.)

Sophia Loren – talijanska filmska diva (1934.)

Dana 20. rujna 1934. rođena je Sophia Loren, jedna od najpoznatijih talijanskih glumica, koja je doživjela i svjetsku slavu. Rođena je pod imenom Sofia Villani Scicolone u Rimu kao vanbračno dijete. Otac joj je bio Ricardo Scicolone, građevinski inženjer plemićkog porijekla, a majka Romilda Villani, učiteljica klavira. Kako se Ricardo nije želio oženiti za Romildu, ona je prepuštena da samo odgoji Sophiju. Preselili su se u okolicu Napulja. Sophia je ranjena tijekom savezničkog bombardiranja Italije u Drugom svjetskom ratu.

Nakon oporavka počela je raditi kao konobarica u bakinoj gostioni. Već s 14 godina nastupila na izboru za Miss Italije. Premda nije pobijedila na tom natjecanju, bila je među finalisticama te joj je to poslužilo kao odskočna daska za karijeru jer ju je primijetio producent Carlo Ponti. Iste godine počela se baviti glumom. Prvi nastup bio joj je kao statistica u filmu Quo Vadis (1951.), a zatim je glumila odalisku (bjelkinju u haremu osmanskog sultana) u talijanskom filmu Era lui… sì! sì.

Umjetničko ime Sofia Loren počela je koristiti 1952. u filmu La favorita (1952.) snimljenom prema Donizettijevoj operi (prethodno je jedno vrijeme koristila i ime Sofia Lazzaro). U glavnoj ulozi pojavila se prvi put već iduće godine i to u filmu Aida, snimljenom prema Verdijevoj operi. Ubrzo je postala slavnom u Italiji, nastupajući u filmovima Napuljsko zlato (1954.), Kruh, ljubav i … (1955.) i Brak na talijanski način (1964.). Od 1957. nastupa i u stranim filmovima. Dobila je nagradu u Veneciji za film Crna orhideja (1958.) te Oskara i nagradu u Cannesu za Ciociaru (1961.).

Tijekom 1960-ih i 1970-ih glumila je uz velike glumce poput Paula Newmana, Marlona Branda, Gregoryja Pecka i Charltona Hestona u filmovima poput El Cid (1961.), Pad Rimskoga Carstva (1964.), Arabeska (1966.), Čovjek iz La Manche (1972.) itd. Istaknutu ulogu odigrala je i u talijanskom filmu Izuzetan dan (1977.). Nakon toga glumi tek povremeno.

Piše: Boris Blažina

Facebook Comments

Vezani članci