Užad za vješanje je bila prekratka, a donja vratašca preuska, pa su neki obješenici zadobili krvave ozljede udarajući u njih pri padu.
Dana 16. listopada 1946. godine smaknuti su nacisti osuđeni na smrt na famoznom suđenju u Nürnbergu. Od 22 osuđenika na tom procesu, na smrt ih je osuđeno 12. Međutim, dvojica (zapovjednik Luftwaffe Reichsmarschall Hermann Göring i Hitlerov osobni tajnik Martin Bormann) su se ubili prije nego su ih uspjeli smaknuti. Stoga je na smaknuto točno 10 nacističkih zločinaca. Bili su to poimence:
Wilhelm Keitel – feldmaršal i zapovjednik vrhovne komande njemačkih oružanih snaga
Ernst Kaltenbrunner – SS-Obergruppenführer i šef Glavne sigurnosne službe Reicha
Joachim von Ribbentrop – Hitlerov ministar vanjskih poslova
Alfred Jodl – šef operativnog stožera njemačkih oružanih snaga
Arthur Seyss-Inquart – upravitelj okupirane Nizozemske
Hans Frank – generalni guverner dijela Poljske
Wilhelm Frick – Hitlerov ministar unutrašnjih poslova
Alfred Rosenberg – ministar za okupirana istočna područja
Fritz Sauckel – organizator prisilnog rada
Julius Streicher – izdavač nacističkih novina Der Stürmer
Smaknuće navedene desetorice održano je u nürnberškom zatvoru. Metoda pogubljenja bilo je vješanje. Nije primijenjena metoda dugog pada koja je manje bolna jer obješenom odmah slama vrat i gotovo trenutno ga usmrćuje. Umjesto toga, upotrijebljena je metoda standardnog pada od samo 1,2 do 1,8 metara. Obješenici su prilično dugo umirali na užetu, neki i više od 25 minuta. Ribbentrop i Sauckel umrli su nakon 14 minuta agonije, a najbolnija je bila Keitelova smrt, koji se gušio čak 28 minuta.
Izvoditelj smaknuća bio je John C. Woods, narednik američke vojske, kojeg neki okrivljuju za loš posao. Užad je bila prekratka, a donja vratašca preuska, pa su neki obješenici zadobili krvave ozljede udarajući u njih pri padu. Woods se hvalio da je napravio dobar posao kad je uspio smaknuti njih desetoricu u 103 minute.
