U Hrvatskoj je suspendiran ustav i uspostavljeno je svojevrsno izvanredno stanje.
Hrvatski političar, ban ikraljevskikomesar Slavko Cuvaj rođen je 26. veljače 1851. godine u Bjelovaru. Otac mu je svojedobno bio gradonačelnik Bjelovara, a mlađi brat Antun postao je utjecajan kao pedagog.Slavko Cuvaj diplomirao je pravo u Beču nakon čega radi razne činovničke poslove uspinjuči se sve više na političkim dužnostima. Tako je obnašao dužnosti podžupana u Osijeku i Požegi, ličko-krbavskog velikog župana, vrhovnog načelnika u Zagrebu,predstojnika Odjela za unutrašnje poslove Zemaljske vlade te podbana za banovanja Pavla Raucha.
Napokon, 1912. Cuvaj je imenovan banom u doba kada je Hrvatska bila u velikom previranju.Odmah potom odlukom cara Franje Josipa, a na intervenciju ugarskog ministra predsjednika Khuen-Héderváryja, netom izabrani Hrvatski sabor bio je raspušten. Iako je Cuvaj raspisao izbore za novi saziv Sabora, nije ni pomišljao da ih provede. Progon oporbe s kojim je započeo svoje banovanje doveo je uskoro do privremenog povezivanja oporbenih snaga (Hrvatsko-srpske koalicije i ujedinjene Stranke prava, koja je obuhvaćala sve pravaške struje u hrvatskim zemljama i u Bosni i Hercegovini). Uskoro su izbile demonstracije u Zagrebu, Splitu, Dubrovniku, Sarajevu, Mostaru i drugdje. U pokušaju smirivanja stanja u Hrvatskojje suspendiran ustav, a Cuvaj je proglašen kraljevskim komesarom, s gotovo diktatorskim ovlastima. Uvodi se svojevrsno izvanredno stanje –uvedena je cenzura tiskai ukinuta slobodaokupljanja.
Nezadovoljni režimom, buntovni pripadnici mlade generacije pokušali su ubiti Cuvaja. Naime, izveli su dva neuspjela atentata na njega. Zbog takve napetosti, vladajući krugovi Austro-Ugarske poslali su nepopularnog Cuvaja,krajem 1912., na dopust pokušavajući postupno smiriti eksplozivnu situaciju. Cuvajje sredinom sljedeće godine smijenjen, aza kompenzaciju dodijeljena mu je titula baruna, a imao je pridjevakod Ivanske(lokacija južno od Bjelovara).
Povukavši se iz javnog života Slavko Cuvaj preminuo je 1931. godine u Beču.
piše: Dražen Krajcar
