Na današnji dan

Škotsku je šokirala izdaja povjerenja i dobrodošlice (1692.)

Masakr u Glencoeu bio je politički motiviran protiv klana MacDonald iz mjesta Glencoe u Škotskom visočju. U drugoj polovici 17. stoljeća engleski se parlament pobunio protiv engleskog kralja Jakova II. koji je u Škotskoj vladao kao Jakov VII. te je na vlast doveden Vilim Oranski.

Vođa klana Alaistar MacDonald nije htio položiti zakletvu novog kralja do zadnjeg časa i time se prilično zamjerio novoj vlasti. Zamjerio se i earlu Robert Campbell kad je nakon neke bitke poharao njegov posjed nakon čega je Campbell morao stupiti u vojsku kako bi prehranio obitelj. Urota protiv MacDonalda skovali su kraljevski tužilac i tajnik John Dalrymple, vrhovni vojni zapovjednik Škotske sir Thomas Livingston i kralj Vilim.

Početkom veljače 1692. oko 120 vojnika earla od Argylla bilo je smješteno kod MacDonaldovih u Glencoeu prema svim pravilima škotskog gostoprimstva. Njihov zapovjednik bio je Robert Campbell, ženidbenim vezama u srodstvu s MacDonaldovima. U posjet je stigao satnik Drummond kako bi prenio obavijesti Campbellu, ostao je na večeri i kartanju. Sljedećeg jutra, 13.2.1692. satnik Drummond ubio je glavu klana Alastaira MacDonalda. Sinovi i supruga uspjeli su pobjeći. U bijegu je ubijeno 38 muškaraca, a 40 žena i djece poginulo je u požaru. Neki vojnici odbili su poslušati zapovijed dok su neki upozorili svoje domaćine na urotu.

Nakon nekoliko godina sastavljena je komisija koja je trebala razjasniti što se dogodilo. U škotskom zakonu postoji posebna kategorija ubojstva – ubojstvo uz zlouporabu povjerenja. Nije bilo lako privesti odgovorne pravde jer je, za početak, naredbu potpisao kralj. Nadalje, satnija koja je izvršila zločin predala se Francuzima u Flandriji. Vođe urote nisu bili u zemlji. Komisija je zaključila da kralj nije kriv, a sva odgovornost pala je na državnog tajnika Johna Dalrymplea. Parlament je tražio od Komisije i kralja da kazni krivce i isplati odštetu preživjelim članovima klana MacDonald. Nitko na kraju nije osuđen.

Ono što je najviše šokiralo Škotsku nije bio broj poginulih nego izdaja povjerenja i škotske dobrodošlice.

Komentari