Raspao se negdje iznad otoka Madagaskara, na visini od oko 46.000 metara (u stratosferi).
Dana 21. travnja 1964. godine američki navigacijski satelit na nuklearni pogon izgorio je u Zemljinoj atmosferi, raspršivši radioaktivnost u zraku. Radilo se o satelitu Transit-5BN-3, koji je bio dio američkog sustava Transit (poznatog kao prvi satelitski navigacijski sustav u svjetskoj povijesti uopće). Taj je sustav financirala američka ratna mornarica, a primarna mu je uloga bila davati točne navigacijske podatke za nuklearne podmornice koje su mogle gađati SSSR raketama tipa Polaris.
Transit-5BN-3 bio je napajan specijalnim nuklearnim uređajem koji je sadržavao oko 1 kilogram radioaktivnog plutonija-238. To zapravo nije bio nuklearni reaktor u smislu onih koji pokreću nuklearne električne centrale, nego tzv. radioizotopni termoelektrični generator. U takvim se uređajima radioaktivno raspadanje plutonija koristi za proizvodnju električne energije pomoću tzv. termoelektričnog efekta. Za razliku od nuklearnih reaktora ti su uređaji znatno kompaktniji pa se mogu lakše ugraditi u satelite. Bitno je naglasiti da se u radioizotopnim termoelektričnim generatorima ne događa nuklearna fizija kao u nuklearnim reaktorima. Koriste se tamo gdje je potrebna znatna duljina radnog vijeka, koja bi bila prevelika za baterije ili gorivne ćelije.
Satelit Transit-5BN-3 s radioizotopnim termoelektričnim generatorom tipa SNAP-9A lansiran je iz Kalifornije raketom Thor-Ablestar, no nije uspio ući u orbitu oko Zemlje. Raspao se negdje iznad otoka Madagaskara, na visini od oko 46.000 metara (u stratosferi). Količina od 1 kilograma plutonija-238 raspršena je u Zemljinoj atmosferi. Dakako, plutonij-238 vrlo je karcinogen materijal.
Amerikanci su poduzeli testiranja da vide kamo se raspršio taj radioaktivni materijal nakon havarije. Pokazalo se da je zahvaćena praktički cijela površina Zemljine kugle. Zanimljivo je da je otprilike jedna četvrtina od te radioaktivnosti završila na sjevernoj polutki, unatoč raspadu satelita nad dalekim Madagaskarom.
