Dana 24. rujna 1857. započeo je u Stuttgartu sastanak dvaju tadašnjih europskih careva: Napoleona III., koji je bio car Francuza, i Aleksandra II., koji je u to vrijeme vladao Ruskim Carstvom. Njihov domaćin bio je kralj Vilim I. od Württemberga, koji je u Stuttgartu imao svoju kraljevsku prijestolnicu (u to je vrijeme Stuttgart bio glavni grad nezavisnog Kraljevstva Württemberg). Sestra ruskog cara – velika kneginja Olga – bila je u do doba snaha württemberškog kralja tj. supruga krunskog princa, a također je boravila u Stuttgartu i okolici. U Stuttgartu su tada boravile i nizozemska kraljica Sofija i grčka kraljica Amalija.
Zbog takve koncentracije kraljevskih i carskih gostiju postao je Stuttgart privremeno vrlo privlačnim mjestom za novinare, zabavljače i ljubitelje luksuza. Pridošlu dvojicu careva pratili su i njihovi šefovi diplomacija (ruski ministar vanjskih poslova knez Aleksandar Mihailovič Gorčakov i francuski ministar vanjskih poslova grof Alexandre Colonna-Walewski). U političkom smislu sastanak je bio važan radi zbližavanja Francuske i Rusije nakon što su te dvije sile ratovale u Krimskom ratu (završenom prethodne 1856.).
Kralj Vilim I. od Württemberga pritom je djelovao kao učinkoviti posrednik, povezan rodbinskim i ženidbenim vezama kako s Ruskim Carstvom, tako i s Francuskom (Vilim je svojedobno bio oženjen tetkom ruskog cara Aleksandra II., a ujedno je bio šogor Jérômea Bonapartea, strica cara Napoleona III. Bonapartea). Zbog pomirujuće uloge nazivali su kralja Vilima I. od Württemberga “nestorom među europskim vladarima“.
