Petog ožujka 363. rimski car Julijan započeo je pohod na veliku susjednu državu – Perziju. U to je doba Perzijsko Carstvo bilo moćna sila, kojom je vladala znamenita dinastija Sasanida. Na perzijskom prijestolju nalazio se šah Šapur II. Veliki, za vrijeme kojeg je sasanidska Perzija bila u svom zlatnom dobu. Njegovo je carstvo obuhvaćalo današnje države Iran, Irak, Afganistan, kao i dobar dio Središnje Azije, a čak i neka arapska područja oko Perzijskog zaljeva.
Za šaha Šapura zanimljivo je da je postao vladarom još dok je bio u majčinoj utrobi. Naime, otac mu je umro dok se on još nije ni rodio, pa su navodno Šapurovu krunidbu izvršili tako što su trudnoj majci stavili krunu na trbuh (vjerojatno jedini takav slučaj u povijesti).
Rimski car Julijan sa svojim je legijama iz rimskog grada Antiohije započeo marš u smjeru Perzijskog Carstva. Ukupna snaga Julijanove vojske procjenjuje se na 80.000 do 90.000 vojnika, što bi odgovaralo 13 do 15 klasičnih legija. Julijanova vojska prodrla je u Perzijsko Carstvo dolinom poznate rijeke Eufrat. U travnju su rimske trupe došle na područje današnjeg Iraka. Do velike bitke s Perzijancima došlo je kod grada Ktezifona, južno od današnjeg Bagdada.
Rimljani su uspjeli pobijediti u toj bitki. Ipak, nisu dobro iskoristili svoju pobjedu, jer nisu zauzeli sam grad Ktezifon (perzijsku zimsku prijestolnicu). Nastavili su prodirati u perzijski teritorij bez jasne strategije. Perzijska vojska ih je putem napadala, a u jednom od takvih napada car Julijan je ranjen kopljem i to u područje crijeva ili jetre. Rana se pokazala smrtonosnom i on je umro na perzijskom teritoriju. Rimska invazija time je propala.
