Na današnji dan

Rezolucija o otcjepljenju Međimurja od Mađarske (1919.)

Narodna skupština u Čakovcu na trgu ispred franjevačke crkve, pred gotovo deset tisuća ljudi, 9. siječnja 1919. godine donijela je Rezoluciju kojom se Međimurje odcjepljuje od Mađarske. Za građanskog upravitelja Međimurja određen je dr. Ivan Novak, nakon čega se život u Međimurju počinje normalizirati.

Ipak, Mađari se nisu lako pomirili s gubitkom Međimurja te su sve nade polagali u diplomaciju, tj. u Mirovnu konferenciju u Parizu. Na njihovu žalost, vodeći se principom samoodređenja naroda, svjetski vođe odlučili su da Međimurje pripadne Kraljevini SHS. Mirovnim ugovorom u Trianonu, potpisanim 4. lipnja 1920., Mađari su se odrekli svih pretenzija prema Međimurju (ali samo do početka Drugog svjetskog rata). Odluci mirovne konferencije doprinijela je i zbirka pjesama dr. Vinka Žganca „Hrvatske pučke popijevke iz Međimurja“ izdana 1916. godine.

Podsjetimo, premda je Međimurje etnički bilo gotovo čisto hrvatsko područje u povijesti je često bilo na meti mađarskih ekspanzionista, a krajem 18. stoljeća administrativno potpada pod mađarsku županiju Zala. Pod hrvatskom vlašću ponovo se našlo revolucionarne 1848. godine kad je ban Jelačić oslobodio Međimurje, krenuvši dalje u Mađarsku, kojoj je navijestio rat. Takvo stanje bilo je do 1861. kada je, nametnutom mađarskom i austrijskom politikom, ponovno pripalo Mađarskoj. U tom razdoblju provođena je sustavna mađarizacija, zabranjena je uporaba hrvatskog jezika i hrvatskih društava.

Nakon Prvog svjetskog rata došlo je do raspada Austro-Ugarske, a Međimurje ostaje izvan granica novoosnovane Države SHS. Nezadovoljni Međimurci osnivaju svoje Narodno vijeće te traže ujedinjenje s hrvatskim krajevima. Dolazi do pobune koju su Mađari krvavo ugušili, strijeljavši ili objesivši stotinjak Međimuraca. Kako politički i diplomatski pregovori o pripojenju Međimurja Hrvatskoj ne uspijevaju, 6. prosinca 1918. izrađen je vojni plan s kompletnom logistikom za oslobođenje ovog hrvatskog kraja. Na čelu hrvatske vojske bio je poznati Slavko Kvaternik, kasnije najviše pozicionirani časnik u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj. Kvaternik je u to doba imao čin pukovnika iz nedavno ugašene austro-ugarske carske i kraljevske vojske. Vojsku je činilo sedam bojni, konjička divizija i četiri topničke baterije (sastavljene od kadeta, sokolske legije i međimurskih dragovoljaca), Varaždinski bataljun, pukovnija husarske konjice, Karlovački pješački puk, Sisački bataljun i dvije čete Slovenaca. Vojni pohod bio je iz dva pravca, glavni pravac preko Drave (čamci i splavovi kod Hrženice i Preloga), i drugi kroz Sloveniju. Suočeni s odlučnom i žestokom vojnom akcijom, Mađari su prisiljeni na predaju nakon čega u Čakovec ulazi glavna kolona pod vodstvom podpukovnika Dragutina Perka, a glavni zapovjednik Slavko Kvaternik i službeno preuzima vlast nad cijelim Međimurjem.

piše: Dražen Krajcar


Komentari