Najstariji tragovi ljudskih zajednica u Istočnom Timoru stari su više od 40.000 godina. Tamo je pronađena i najstarija poznata udica na svijetu. Ostatci morskih životinja upućuju na to da se čovjek tamo bavio ribolovom u dubokim vodama prije nekoliko desetaka tisuća godina. Pretpostavlja se da su Aboridižini došli u Australiju preko timorskih otoka. Naseljavanje se odvijalo u nekoliko valova.
Kad su Portugalci 1515. stigli u timorsko područje, zapisali su da je podijeljeno u brojne male državice koje čine tri slaba saveza. Politikom sklapanja saveza i ženidbama čitav je otok bio umrežen, ali su bogataši izazivali konflikte i oružane sukobe još u 20. stoljeću. Portugalci su zauzeli istočni dio otoka, a Nizozemci zapadni. Konačna granica povučena je tek 1916. godine. Otok su zaposjele i japanske trupe između 1942. i 1945. iako je Portugal u Drugom svjetskom ratu proglasio neutralnost. Stoga su Saveznici organizirali gerilske trupe protiv Japanaca. Domorodci Timora borili su se na obje strane. Porazom Japana Istočni Timor vraća se u ruke Portugalaca, koji su 1951. odobrili status prekomorske provincije. Nakon propasti nizozemskog kolonijalnog carstva zapadni Timor pripao je Indoneziji.
Indonezija je 1976. anektirala Istočni Timor. Nakon gotovo 25 godina indonezijske vladavine i više od pola milijuna poginulih, počinje glasnija borba za osamostaljenje. Referendum o nezavisnosti, na kojem su stanovnici Istočnog Timora izglasali odvajanje od Indonezije, održan je 30. kolovoza 1999. godine. Gotovo 80 posto glasača odbilo je biti u zajednici s Indonezijom. To je izazvalo još veće nasilje milicije i vojske. Stoga je UN poslao mirovne snage. Tako je Istočni Timor došao pod upravu posebne UN-ove organizacije za Istočni Timor s ciljem pripreme zemlje za osamostaljenje. Do toga je došlo 2002. godine. Istočni Timor danas je priznata nezavisna država i članica Ujedinjenih naroda.
Piše: Marsela Alić
