Grigorij Jefimović bio je poznat po ravratništvu i bludništvu, pa je stekao nadimak Rasputin (rus. razuzdan).
O životu i podrijetlu kontroverznog Rasputina zna se vrlo malo. Rođen je 1869. negdje u dalekom Sibiru, gdje se pridružio flagelantskoj vjerskoj sekti. Godine 1911. stiže u Sankt Peterburg koji je u to vrijeme bio glavni grad Ruskog Carstva. Sam se prozvao svećenikom iscjeliteljem. Navodno nije imao higijenske navike, a svoje je sljedbenice liječio seksom. Uspio je zaustaviti krvarenje carevića Alekseja koji je od rođenja patio od hemofilije. Iako je bio neobrazovan i bezobrazan, carica Aleksandra Fedorovna odlučila mu je pružiti zaštitu jer je u njemu vidjela spas za svoga sina. Rasputin je imao velik utjecaj na Aleksandru, a preko nje na njezina muža, cara Nikolaja Romanova, koji nije bio sposoban vladar. Zbog toga su ga se velikaši odlučili riješiti.
Kobne noći 30. prosinca 1916. odlučili su ga smaknuti. Namamili su ga u palaču princeze Irine, gdje su pokušali otrovati cijanidom koji su stavili u vino i kolače, ali Rasputin nije pokazivao znakove trovanja. Zatim su ga upucali, pa je pao na pod i činilo se da je mrtav. Nakon nekog vremena ustao je i pokušao pobjeći. Urotnici su ga uhvatili te istukli batinom. Potom su ispalili u njega još nekoliko hitaca, te ga bacili u ledenu rijeku Nevu. Nakon dva dana njegovo je tijelo otkriveno i pregledano. Ispostavilo se da su mu pluća bila ispunjena vodom, što znači da nije bio mrtav i da se utopio.
