Svatko je od nas barem ponekad htio živjeti kao Huckleberry Finn – pobjeći iz škole, izvoditi nestašluke, biti slobodan i bježati od strogih pravila društva. Huck Finn postao je jedan od najpoznatijih likova dječje književnosti i jedan od najomiljenijih nevaljalaca. Djelo je objavljeno 18. veljače 1885. godine.
Djelo je među publikom bilo popularno od samog početka, ali se kritičarima nije svidjelo to što napisano na dijalektu. U nekim je mjestima čak bilo zabranjeno jer je Huck Finn zbog neobuzdana duha navodno bio loš uzor. Američki književnik Mark Twain, rođen kao Samuel Langhorne Clemens, razradio je lik vragolastog Hucka Finna na temelju prijatelja iz djetinjstva Toma Blackenshipa. On je bio sin lokalnog pijanca za kojega se nitko nije brinuo. Bio je neobrazovan, prljav, nemiran, ali dobričina, a zbog njegove slobode, mnogi su mu zapravo zavidjeli.
Pustolovine Hucka Finna i njegovih prijatelja na rijeci Mississipi vraćaju nas u djetinjstvo i bezbrižne dane. Njihove dosjetke i naivno dječje razmišljanje često izazivaju smijeh. Međutim, Mark Twain je kroz dječje likove progovorio o ozbiljnim problemima alkoholizma i obiteljskog nasilja. Naime, Huckov otac je pijanac koji zlostavlja sina i ne brine se o njemu. Huck ipak uspijeva pobjeći od nasilnika i time postaje pozitivan uzor.
Nadalje, Mark Twain zapravo kritizira američko južnjačko društvo zbog rasizma i primitivizma. Posebno ismijava njihovo praznovjerje i besmislena društvena pravila od kojih Huck Finn i njegov prijatelj Tom Sawyer uporno pokušavaju pobjeći. Buntovni Huck Finn je primjer dječaka koji je imao sve predispozicije postati propalica, ali je tijekom svojih dječačkih pustolovina ipak sazrio, oslobodio se predrasuda i završio na pravom putu.
Piše: Marsela Alić
