Na današnji dan

Prvo veliko zračno bombardiranje civilnih ciljeva – 1915.

Bombardiranje je izvedeno cepelinima, a imalo je znatan psihološki utjecaj na britansku javnost.

Prvo veliko zračno bombardiranje civilnih ciljeva dogodilo se 19. siječnja 1915. godine nad Velikom Britanijom od strane Njemačke. Nijemci se za ovaj napad nisu koristili avionima već cepelinima, zračnim brodovima koje je izumio Nijemac Ferdinand von Zeppelin. Već početkom rata pojedini cepelini bili su korišteni za napade na belgijske gradove Antwerpen i Liège, a kasnije i na Pariz, no ovo je bio prvi zračni napad širih razmjera na civilne ciljeve. Nijemci su u napadu na Englesku angažirali tri cepelina: L.3, L.4 i L.6. Cepelini su bili pod zapovjedništvom njemačke mornarice, a vrhovni zapovjednik ove vojne operacije bio je kapetan korvete Peter Strasser. Napad je izveden noću zbog straha da bi cepelini mogli nastradati od britanske protuzračne obrane. L.6 se zbog mehaničkih problema vratio u Njemačku neobavljena zadatka, dok su druga dva cepelina uspješno bacila svoje bombe na engleske priobalne gradove.

Prvotni ciljevi bili su im uz rijeku Humber, no loše je vrijeme prisililo cepeline da skrenu prema Istočnoj Angliji. L3 je bacio desetak bombi na Great Yarmouth, čime je ubio dvoje civila (Marthu Taylor i Samuela Smitha) i ranio troje, a poginuo je i jedan pas. L4 je napao King’s Lynn, te nad njime ispustio 7 bombi i jednu zapaljivu bombu. U tom je napadu također poginulo dvoje ljudi (uključujući 14-godišnjeg dječaka), a ranjeno njih 13.

Britansko zrakoplovstvo je o napadima saznalo tek naknadno, kada više nije bilo nade da ih se zaustavi. Iako sveukupna šteta nije bila velika (oko polovica bombi uopće nije eksplodirala), napad je imao znatan psihološki utjecaj na britansku javnost, kojoj je sada prijetila smrt odozgo. U javnosti su se proširile priče o tome kako njemački agenti koriste svjetla automobila kako bi usmjerili cepeline prema njihovim metama, te o tajnim njemačkim zračnim bazama u slabo naseljenim krajevima Velike Britanije.

Do kraja rata, Nijemci su svojim cepelinima izvršili još 50-ak bombardiranja ciljeva u Velikoj Britaniji, u kojima je poginulo 557 i ranjeno 1.358 ljudi, a oboreno je ili izgubljeno 30 od 84 cepelina. Napadi su rezultirali time da su Britanci značajan dio resursa prebacili sa Zapadnog bojišta na protuzračnu obranu. S druge strane, iskustvo stečeno u Prvom svjetskom ratu omogućilo je Britancima da se bolje pripreme za njemačke napade u Drugom svjetskom ratu.

Cepelinima je bilo vrlo teško prepoznati ciljeve, posebno noću, te stoga precizni napadi na vojne instalacije nisu zapravo bili mogući. No, napadi na civilne ciljeve rezultirali su time da su cepelini došli na loš glas te dobili nadimak ubojice beba. Poboljšanje protuzračne obrane rezultiralo je time da su od 1917. većinu napada izvršavali avioni umjesto cepelina. Zanimljivo je da je u početku cepelinima bilo zabranjeno napadati London jer je njemačkog cara Wilhelma bilo strah da bi mogli stradati članovi njegove šire obitelji (engleska kraljevska i njemačka carska obitelj bile su dinastički povezane).

Komentari