Na današnji dan

Prvi patent za perilicu za rublje (1797.)

Već u 17. stoljeću izumitelji su pokušavali osmisliti perilicu za rublje, koja bi mogla barem djelomično zamijeniti ljudski rad. Nastale su brojne mehaničke konstrukcije koje su preteča današnjima perilicama. Godine 1691. John Tizack prijavio je u Engleskoj patent za perilicu u kojoj se, između ostalog, moglo prati i rublje. Nažalost, ne postoji detaljan opis tog stroja.

Postoji zapis o stroju za pranje rublja u jednom njemačkom samostanu iz 1757. i bio je prilagođen pranju velikih količina rublja te je podsjećao na prešu za filcane tkanine. U grofoviji Yorkshire postojao je već sredinom 18. stoljeća spremnik u koji se ubacilo rublje i vruća voda sa sapunom, a mogao se zatvoriti poklopcem. Kroz sredinu poklopca prolazila je motka s drvenom pločom na kojoj su bili pričvršćeni drveni zupci. Pomoću ručice ta se ploča sa zupcima okretala i tako se okretalo rublje. Budući da ova konstrukcija nije bila velika, mogla se primijeniti u kućanstvu.

Krajem 18. stoljeća u Europi se naglo povećao broj raznolikih perilica za rublje i patenata. U Sjedinjenim Američkim Državama prvi patent za perilicu prijavljen je na današnji dan 1797. godine. Prijavio ga je Nathaniel Briggs, a njegov se stroj kolokvijalno nazivao Box Mangler (box = kutija, mangle = valjati). Veliki četvrtasti spremnik bio je napunjen kamenjem i položen na niz dugih drvenih valjaka. Rublje se omotalo oko valjaka, a dvije osobe morale su pomoću poluge pomicati teški spremnik s kamenjem naprijed-nazad po valjcima. To je bilo vrlo skupo i naporno. Trebalo je proći još oko 150 godina do prve potpuno automatizirane perilice za rublje. Na američkom tržištu pojavila se 1946., a u Europi (Njemačkoj) 1951. godine. Ovaj izum uštedio je mnogo vremena i podigao higijenske standarde.

Piše: Marsela Alić

Komentari