Zanimljivo je da taj reaktor, za razliku od većine kasnijih, nije imao ni zaštitu od zračenja ni rashladni sustav.
Dana 2. prosinca 1942. godine postignuta je prva samoodrživa nuklearna lančana reakcija u povijesti. Radilo se o važnom trenutku tijekom projekta Manhattan (američkog programa izrade nuklearne bombe tijekom Drugog svjetskog rata). Nuklearna lančana reakcija postignuta je pomoću velike količine uranija, s moderatorima od grafita i kontrolnim štapovima od kadmija, indija i srebra. Uređaj pomoću kojeg je izvedena reakcija nazvan je Chicago Pile-1 i zapravo je bio prvi nuklearni reaktor u povijesti.
Izradu nuklearnog reaktora nadzirao je znameniti fizičar Enrico Fermi. Zanimljivo je da taj reaktor, za razliku od većine kasnijih, nije imao ni zaštitu od zračenja ni rashladni sustav. Zapravo se, po Fermijevom opisu, radilo o “hrpi cigli i drveta” (komada urana i grafita).
Osobito je zanimljiva činjenica da je taj prvi nuklearni reaktor bio napravljen unutar grada Chicaga, u jednom od najnaseljenijih dijelova SAD-a. Naime, reaktor su sastavili pod zapadnom tribinom napuštenog stadiona Stagg Field, koji se nalazio u sklopu Sveučilišta u Chicagu. Enrico Fermi tvrdio je da ne postoji opasnost od nuklearne katastrofe, što se čak i danas doima kao rizična pretpostavka.
Za reaktor je upotrijebljeno čak nekoliko tona uranija, a održiva nuklearna reakcija postignuta je na današnji dan oko 15 sati i 25 minuta po tamošnjem vremenu. Otprilike 28 minuta kasnije Fermi je uspješno okončao test i prekinuo reakciju.
