Zanimljivo je da je B-17 imao teške strojnice M2 Browning raspoređene na čak 8 mjesta po zrakoplovu. Najuočljivija je bila ona u samom nosu zrakoplova, koja je imala pokrov od pleksiglasa i bila je tako izbočena da je mitraljezac mogao pucati praktički u svim frontalnim smjerovima na lovce koji bi dolazili bombarderu u susret.
Dana 28. srpnja 1935. godine prvi je put poletio američki teški bombarder B-17 zvan Leteća tvrđava (engl. Flying Fortress). Riječ je o vjerojatno najpoznatijem bombarderu iz razdoblja Drugog svjetskog rata, koji je stekao gotovo legendarni status na savezničkoj strani. Procjenjuje se da su bombarderi B-17 bacili tijekom tog rata nevjerojatnih 640.000.000 kilograma bombi, što je više od bilo kojeg drugog tipa američkih bombardera.
B-17 Leteću tvrđavu proizvela je kompanija Boeing, a uveden je u upotrebu nekoliko godina uoči ulaska SAD-a u Drugi svjetski rat. B-17 imao je u to doba mogućnost letjeti na većoj visini od bilo kojeg drugog savezničkog bombardera. Nadimak Leteća tvrđava dobio je nakon što je Richard Williams – reporter Seattle Timesa – pri predstavljanju bombardera, ugledavši brojne strojnice na letjelici, izjavio “Why, it’s a flying fortress!” Kompanija Boeing prepoznala je vrijednost takvog imena i registrirala ga je.
Zanimljivo je da je B-17 imao čak 10 članova posade. To su bili pilot, kopilot, navigator, radio operater i još šest mitraljezaca koji su upravljali M2 Browning strojnicama. Te su teške strojnice bile raspoređene na čak 8 mjesta po zrakoplovu. Najuočljivija je bila ona u samom nosu zrakoplova, koja je imala pokrov od pleksiglasa (u to doba najsuvremeniji materijal koji se samo nešto ranije pojavio na tržištu) i bila je tako izbočena da je mitraljezac mogao pucati praktički u svim frontalnim smjerovima na lovce koji bi dolazili bombarderu u susret.
