Vesela udovica je opereta u tri čina, austro-ugarskog skladatelja Franca Lehára. Praizvedba se održala 30. prosinca 1905. u bečkom kazalištu Theater an der Wien. Najpoznatija je i najuspješnija Lehárova opereta. Između 1905. i 1948. izvedena je preko 300.000 puta te je doživjela nekoliko filmskih verzija.
Iako su libreto napisali Židovi Victor Léon und Leo Stein (prema djelu L’attaché d’ambassade autora Henrija Meilhacsa), u vrijeme nacionalsocijalizma nije ih se smjelo spominjati. Porijeklo autora nije spriječilo Adolfa Hitlera da Veselu udovicu proglasi svojom najdražom operetom. U Hitchcockovom remek-djelu Sjena sumnje iz 1943. glavna muzička tema filma je duet Lippen schweigen, ‘s flüstern Geigen (njem. Usne šute, gusle šapuću).
Radnja operete odvija se u Parizu i ističe se po scenama u salonu i plesnim scenama. Za početak 20. stoljeća ova je opereta bila prilično neobična zbog erotskih elemenata i lika samosvjesne, snažne žene koja se probija u muškom svijetu. Opereta je postala posebno zanimljiva diljem svijeta ne samo zbog erotskih asocijacija nego i političkih insinuacija. Glavni likovi su grof Danilo i seljanka Hanna. Oni se ne smiju vjenčati zbog različitog porijekla. Nakon što se Hanna uda za bogatog bankara, koji umre prve bračne noći, svi slobodni muškarci na pariškom balu žele je osvojiti zbog novca. Danilo se ne usuđuje prići joj da ga ne bi osudila kako i on želi samo njezin imetak. Nakon što mu Hanna prizna da ne smije raspolagati imetkom, problem je riješen i oni se vjenčaju.
Piše: Marsela Alić
