Na današnji dan

Posljednji načelnik Glavnog stožera Austro-Ugarske – 1935.

Jedna od vojnih promjena koje je car Karlo uveo bilo je smjenjivanje ratobornog feldmaršala Conrada von Hötzendorfa s mjesta austrougarskog načelnika glavnog stožera.

Dana 1. lipnja 1935. godine umro je posljednji čovjek koji je vršio visoku službu načelnika Glavnog stožera cjelokupnih austrougarskih oružanih snaga (njem. Chef des Generalstabes der gesammten bewaffneten Macht Österreich-Ungarns). Ime mu je bilo Arthur Arz von Straußenburg i u ratu je bio desna ruka posljednjeg austrougarskog vladara – bl. Karla Habsburškog (taj posljednji car danas je blaženik Katoličke crkve).

Kako je general Arz von Straußenburg dospio na taj visoki položaj? Radilo se o tome da je 1916. godine, usred Prvog svjetskog rata, umro stari car Franjo Josip (bio je već u 87. godini života). Novim carem postao je njegov pobožni i miroljubivi nećak Karlo Habsburški. On je pokušao zaustaviti krvavi rat koji se vodio već treću godinu zaredom, pa je tajnim kanalima kontaktirao saveznike u pokušaju da se Austro-Ugarska povuče iz rata.

Car Karlo ostvario je kontakt s Francuzima preko svog rođaka Sixtusa od Bourbon-Parme i grofa Erdödyja. Nažalost, stvar je potpuno propala zbog njemačko-francuskog suparništva. Francuzi su čak javno objavili tu stvar, a Nijemci su gotovo podivljali zbog carevog jednostranog pokušaja povlačenja iz rata. Jedno je vrijeme navodno postojao strah da će Njemačka okupirati Austriju. Car Karlo morao je tražiti druge načine da promijeni austrougarsku ulogu u ratu.

Jedna od vojnih promjena koje je car Karlo uveo bilo je smjenjivanje ratobornog feldmaršala Conrada von Hötzendorfa s mjesta austrougarskog načelnika glavnog stožera (Conrad von Hötzendorf bio je vjerojatno i jedan od glavnih ljudi koji su nahuškali Austro-Ugarsku u taj rat). Na mjesto načelnika glavnog stožera car Karlo postavio je generala Arza von Straußenburga, koji je bio mnogo spremniji na suradnju s carem. Na tom položaju, general Arz bio je zapravo desna careva ruka za vojne poslove.


Zanimljivo je da su ratne stvari nakon Arzovog imenovanja doista krenule nabolje. Zabilježeni su uspjesi u Galiciji i Bukovini (Istočno bojište), a u Italiji je austrougarska ofenziva tako snažno potisnula neprijatelje da su austrougarske jedinice došle gotovo nadomak Venecije. Nakon Oktobarske revolucije Rusija se povukla iz rata, pa su Centralne sile zapravo na neki način pobijedile na Istočnom bojištu. General Arz unaprijeđen je u čin general-pukovnika, a dobio je i titulu baruna.

Ipak, na Talijanskom bojištu Austro-Ugarska na kraju nije uspjela poraziti Italiju. General Arz časno je preuzeo odgovornost za taj poraz i ponudio je svoju ostavku. Car je, međutim, i dalje cijenio Arza i odbio je ostavku prihvatiti. Dapače, na samom kraju rata car je Arzu prepustio vlastito mjesto vrhovnog zapovjednika svih oružanih snaga (njem. Oberbefehlshaber der gesammten bewaffneten Macht Österreich-Ungarns). To bi bilo prvi put u povijesti Austro-Ugarske da je netko izvan carske obitelji dobio to najviše mjesto u vojsci. Ipak, general Arz odbio je to imenovanje, pa je ono prepušteno feldmaršalu Hermannu Kövessu von Kövessháza (koji ga je vršio u gotovo potpuno formalnom obliku).

General Arz poživio je još oko 16 godina nakon završetka Prvog svjetskog rata, u prilično skromnim uvjetima. Potpomagali su ga bivši kolege časnici, a imao je problema s dobivanjem mirovine. Umro je u Budimpešti u 78. godini života.

Komentari