Na današnji dan

Početak posljednje osmanske opsade Beča – 1683.

Zapovjednik obrane Beča bio je grof Ernst Rüdiger von Starhemberg, pripadnik jedne od najstarijih i najuglednijih austrijskih plemićkih obitelji. 

Dana 14. srpnja 1683. godine započela je velika osmanska opsada Beča, jedna od najdramatičnijih opsada u povijesti ratova između Habsburške Monarhije i Osmanskog Carstva. Beč je opsjela osmanska vojska po vodstvom velikog vezira Kare Mustafe, koji je tom gradu istoga dana formalno ponudio mogućnost mirne predaje. Prvu opsadu Beča Osmanlije bili su izveli još 1529. godine tj. čak 154 godine ranije, u doba Sulejmana Veličanstvenog, no svi su njihovi pokušaji bili neuspješni.

Osmanske snage iz 1683. godine, zajedno sa snagama njihovih saveznika, sastojale su se od stotinjak tisuća naoružanih ljudi, dok se u Beču nalazilo samo oko 15.000 vojnika. Naime, car Leopold I. sa svojim je dvorjanima prethodno bio napustio Beč i otišao u Passau, grad smješten u sigurnijem zaleđu Austrije, a bečko je područje uoči osmanskog dolaska napustilo i mnogo lokalnih stanovnika. Kršćanska vojska pod vodstvom carevog šogora Karla Lotarinškog također je bila u zaleđu i nije isprva izravno ulazila u borbu protiv Osmanlija (sastojala se od nekoliko desetaka tisuća vojnika, što znači da je bila višestruko malobrojnija od osmanske vojske). Zapovjednik obrane Beča bio je grof Ernst Rüdiger von Starhemberg, pripadnik jedne od najstarijih i najuglednijih austrijskih plemićkih obitelji. On je za promatranje razmještaja osmanskih snaga u okolici Beča koristio znameniti gotički toranj katedrale sv. Stjepana, koja se nalazi u središtu toga grada.

Opsada je potrajala gotovo dva mjeseca, a zatim je došlo do velikog ratnog okršaja 11. rujna 1683. godine, u kojem su Osmanlije temeljito poraženi. Tom je prilikom Habsburškoj Monarhiji pomogla vojska poljskog kralja Jana Sobjeskog, koji je time stekao status heroja. Veliki vezir Kara Mustafa platio je smrću svoj neuspjeh jer je već u prosincu iste godine zadavljen u Beogradu po sultanovoj naredbi.

Komentari