Međunarodni Pakt o svemiru (eng. Outer Space Treaty, franc. Traité de l’espace) stupio je na snagu 10. listopada 1967. godine. Do danas su ga ratificirale čak 102 svjetske države, a potpisalo ga je još dodatnih 27 zemalja koje do sada nisu dovršile proces ratifikacije. Važna je činjenica da su taj pakt ratificirale sve vodeće svjetske sile uključene u istraživanje svemira, uključujući SAD, Rusku Federaciju, NR Kinu, Francusku, Ujedinjenu Kraljevinu, Indiju, Njemačku i Japan.
Interesantno da Republika Hrvatska i Republika Bosna i Hercegovina još nisu potpisale taj pakt, što ih svrstava među rijetke takve zemlje u Europi. Za usporedbu, Pakt o svemiru već su potpisali i Vatikan, Iran, Sjeverna Koreja, Kuba te praktički sve zapadne razvijene zemlje.
Važna je odredba Pakta o svemiru zabrana stavljanja nuklearnog oružja i ostalih oružja za masovno uništenje u bilo koji dio svemira. Time je, dakle, zabranjeno stavljanje takvih oružja u orbitu oko Zemlje, na svemirska tijela (Mjesec, asteroide, planete), kao i u preostali svemirski prostor.
Prema Paktu o svemiru, Mjesec i ostala svemirska tijela mogu se koristiti samo u mirnodopske svrhe. Time je zabranjeno testiranje bilo kakvih oružja na tim tijelima (ne samo nuklearnih nego i konvencionalnih). Nadalje, Pakt zabranjuje bilo kojoj državi polaganje suverenog prava na neki teritorij na Mjesecu i drugim svemirskim tijelima. Dakle, nijedna država ne može proglasiti dio Mjeseca, Marsa ili bilo kojeg drugog svemirskog tijela svojim posjedom i ne smije ga okupirati.
